JURATOVIĆ, Josip

JURATOVIĆ, Josip, skladatelj, orguljaš i dirigent (Karlovac, 3. XII? 1796 — Zagreb, 29. VIII. 1872). Pohađao u Karlovcu gimnaziju, a nakon stupanja u Franjevački red zagrebačku bogosloviju. Zaređen za svećenika 1820. Usporedno u sjemeništu učio glazbu u F. Langera, orguljaša katedrale. Prema F. K. Kuhaču, učio kompoziciju u J. K. Wisnera Morgensterna, bio školovan pjevač (tenor) te godinu dana proveo u Njemačkoj izučavajući crkvenu glazbu. U zagrebačkoj katedrali bio je orguljaš 1823–25. i regens chori 1825–71. Utjecao je na promjene u glazbenom repertoaru te su se nedjeljom i na veće blagdane pjevale višeglasne mise, ofertoriji, graduali, u izvedbi kojih je najčešće sudjelovao orkestar HGZ. God. 1866, primjerice, dirigirao je izvedbom Mise u F-duru F. Schuberta. Izradio je dispoziciju za orgulje izgrađene u zagrebačkoj katedrali 1834 (graditelj F. Focht) te bio savjetnik pri gradnji novih orgulja 1855 (graditelj E. F. Walcker). U zagrebačkom sjemeništu je učitelj pjevanja 1821–67. te sudjeluje u radu Narodnoga ilirskoga skladnoglasja družtva (poslije »Vijenac«) kao autor skladba i obradba (Ilirsko kolo F. Livadića, operne uvertire) za nastupe orkestra, kojim je dirigirao 1841. i 1842. U HGZ je član ravnateljstva 1838–68, od 1851. u odboru za rad glazbene škole i organizaciju HGZ, a povremeno nastupa kao tenor (L. Cherubini, Requiem, 1835). Bio je prebendar, počasni prisjednik Duhovnoga stola (od 1868), počasni kanonik čazmanskog Kaptola i prisjednik županijskoga Sudbenoga stola u Zagrebu. O njegovu ugledu govori podatak da je bio počasni član HPD »Kolo« te da mu je Wisner Morgenstern 1829. posvetio misu. Skladao je pretežno crkvenu glazbu. Osobito se ističe Requiem, posvećen D. K. Klobučariću, praizveden 1840. u zagrebačkoj katedrali, koji je F. Dugan ocijenio kao »zanimljivo, solidno komponirano i potpuno uspjelo djelo«. U rukopisu su mu sačuvana djela (notni arhiv »Vijenca«, HGZ i NSK – Kuhačeva ostavština) Veni Sancte Spiritus za muški zbor i orgulje (1842–43), arija Lazimeh (Braćo draga, čujte sad) za tenor i orkestar, Te Deum za tenor, bariton, bas i orgulje (1842–43), Tantum ergo za muški četveropjev, Kerstjanom na nebu steć za dva tenora i bas, Oče, nebeski Bože za dva tenora i bas i Pomiluj me, o Bože za muški četveropjev. Prema B. Birtu, skladao također Roma parens za dva tenora, bas i orkestar, Mitte pennas per stellata za muški zbor i Valja, bratjo, danas pevat časno za muški zbor uz orkestar. Dvadesetak njegovih kraćih skladba objavljeno je u Sbirci crkvenih četverospjevah (Zagreb 1865), kojoj je bio urednik. U njoj je objavio i sedam adventskih popijevka na latinske tekstove iz zbornika Cithara octochorda koje je priredio za četveroglasni muški zbor i orgulje, čime je prvi pobudio interes za taj zbornik. Obradbe su objavljene i u Sv. Ceciliji pod naslovom Cantica adventualia de Beata Virgine Maria (1930, Glazbeni prilog br. 6) i u Hrvatskom crkvenom kantualu (Zagreb 1934).