KANIŠKI, Ivan

KANIŠKI, Ivan (Kanižaj, de Kanisa, Kanisay, de Kanizsa, Kanizsai; Iohannes, Joannes, Johann, János), nadbiskup (? — ?, 1418). U vrelima se spominje od 1367. Obavljao je službu egerskoga 1376. i ostrogonskoga prepošta od 1377. Bio je egerski biskup 1384–87. i ostrogonski nadbiskup od 1387. do kraja života. Duhovni je vođa velikaša koji su nakon zarobljivanja kraljica Marije i Elizabete kraj Gorjana preuzeli vlast u Marijino ime. Zatim je pristajao uz Marijina supruga Žigmunda Luksemburgovca. Obnašao je dužnost glavnoga kancelara kraljevskoga dvora 1387–1403. S palatinom Eustahijem Jolsvaijem suzbio je 1395. poljskoga kralja Vladislava II. Jagela, koji je provalio u sjeveroistočnu Ugarsku djelujući u ime svoje supruge Hedvige, koja je nakon smrti sestre, kraljice Marije, polagala pravo na ugarsko-hrvatsku krunu. Te godine, za Žigmundova pohoda protiv Turaka u Vlaškoj, u njegovo je ime upravljao Kraljevstvom. Na Žigmundov zahtjev papa ga je 1395. imenovao primasom Ugarske (postao je prvim ostrogonskim nadbiskupom s tim naslovom) i svojim izaslanikom u Ugarskoj. U Zagrebu je 1397. bio nazočan obredu kojim je zagrebački biskup Ivan Šipuški izopćio građane Gradeca s kojima je bio u sukobu. Na poč. XV. st. pridružio se Žigmundovim protivnicima i bio na čelu nezadovoljnika koji su 1401. zatočili kralja. Nakon što se on nagodio s buntovnicima i vratio na vlast, K. je među velikašima koji su se obvezali da će, umre li Žigmund bez nasljednika, priznati za kralja vojvodu Albrechta. Sljedeće godine ponovo je na strani Žigmundovih protivnika. Zakleo se na vjernost Ladislavu Napuljskomu i 1403. okrunio ga u Zadru. Nakon što se Ladislav vratio u Napulj, pokorio se Žigmundu te je poslije ponovo obnašao visoke dužnosti u Kraljevstvu. Bio je carski kancelar 1410–17, za Žigmundove odsutnosti iz Ugarske njegov namjesnik 1414–15. i upravitelj Győrske biskupije 1416–17.