KAPOR, Nikola

KAPOR, Nikola (Capor, Cappor; Nicola, Nicolaus, Nicolò), prigodni pjesnik (?, druga pol. XVII. st. — Korčula, 1729). Na Sveučilištu u Padovi 1720. doktorirao iz obaju prava. Poslije živio u Korčuli, gdje je bio kanonik, generalni vikar i arhiđakon korčulanske katedrale. Njegova književna ostavština poznata je iz prijepisa L. Pavlovića, koji se pod nazivom Carmina Adm(odum) R(everen)di D(omi)ni Nicolai Capor Archidiaconi Cathedralis Curzulensis čuva u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku (sign. Rkp. 175). Po uzoru na klasičnu rimsku poeziju napisao je više prigodnica, uglavnom na latinskom jeziku, koje je posvetio svetcima, korčulanskim uglednicima (Franjo Tulić) ili predstavnicima mletačke vlasti (Carlo Zani). Prijatelju P. Kanaveliću posvetio je pohvalni govor Al pregatisimo marito dell Signor Pietro Kanaveli poeta famosisimo… elogio, kojemu su dodana tri latinska epigrama i jedan distih, a u pjesmi In obitu Ill. Domini Petri de Canaveli, vir poetica ac oratoria arte nec non u(triusque) juris perittia insignis prigodom njegove smrti hvali ga kao pjesnika, pravnika i govornika. Prigodnica u heksametru napisana 1704. u povodu smrti dubrovačkoga vlastelina Ivana Gučetića i latinski prijevod pjesme I. Bunića Vučića svjedoče o Kaporovim prijateljskim i književnim vezama s Dubrovnikom. Pisao je i šaljive, satirične pjesme iz svakidašnjega života. Posjedovao je bogatu knjižnicu u kojoj su bila i neka Kanavelićeva djela.