KINEL, Mario

KINEL, Mario (Kühnel), skladatelj i tekstopisac, prevoditelj, publicist i zagonetač (Sušak, 19. I. 1921 — Zagreb, 3. XII. 1995). Maturirao u sušačkoj gimnaziji 1940, potom studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. U glazbi samouk. God. 1945. u Rijeci je glavni urednik Glasa Primorja, 1946–48. suradnik tjednika Trieste libera u Trstu, 1951–56. urednik na Radio-Rijeci, 1957–58. član uredništva riječkih novina La Voce del popolo. Od 1958. djeluje u Zagrebu, do 1963. kao glazbeni urednik u diskografskom poduzeću Jugoton i 1962–63. kao glavni urednik izdanjâ Udruženja kompozitora lake muzike Hrvatske. Uređivao je i glazbene naklade Herkiza, Metronom, Zabavne melodije te vlastitu Kinel-Music. Kao samostalni umjetnik umirovljen 1981. Nakon prvih tiskanih skladba Nikad i Sniježi (1940) svojim pjevnim, izvorno nadahnutim melodijama i živopisnim tekstovima stekao je ugled istaknutoga autora zabavne glazbe. Skladao je na vlastite stihove oko 800 šlagera i popijevka, napisao ili prepjevao (s talijanskoga) više od 3000 tekstova. Nagrađivan na domaćim i stranim festivalima, najčešće na Melodijama Istre i Kvarnera. Najviše su mu izvođene skladbe Bez tebe, Bijela lađa, Jadran u noći, Jedna noć u Kostreni, Ko divan san, Mesopust i karneval, Lijepo mi je kad sam s tobom, Primi me majko, Primorska serenada, Takov je život naš, U srcu mom, Valcer o Kostreni, Zašto nisi došla, Život je igra i Kad se Zagrebom prošećem (proglašena »najzagrebačkijom« pjesmom na Zagrebfestu 1988). Najpoznatiji su mu tekstovi Samo jednom se ljubi, Ne plači i Srce laku noć (uglazbio I. Robić), Žuti leptir (M. Biro), Samo čas (Z. Krkljuš) i Za našu ljubav to je kraj (A. Vučer), a većina ih je tiskana (Novi šlageri i šansone, Rijeka 1958). Oko 300 njegovih skladba objavili su domaći i inozemni nakladnici i diskografska poduzeća (kaseta Sniježi. Melodije Maria Kinela, Croatia Records, 1994). Pisao je stihove i glazbu za dječje festivale (Zagreb, Rijeka, Tolentino). Uredio desetak notnih izdanja, među kojima su Hrvatske rodoljubne pjesme (1972), Vlaho Paljetak i njegove pjesme (1974), Zabavne melodije u Hrvatskoj 1945–1975, 1–2 (1975–79), 100 najpopularnijih starogradskih pjesama i romansi (1978), Pjesme bunta i otpora kroz vjekove (1980) objavljena u Zagrebu te Canti popolari jugoslavi (1990) u Milanu. Bio je glazbeni urednik i voditelj emisija na Radio-Zagrebu 1964–77. i TV Zagreb 1962–80. te glazbeni suradnik u približno 20 filmova i TV serija. U četrdesetak dnevnika i časopisa pisao članke i kritike, ponajviše o zabavnoj i filmskoj glazbi i književnosti, te humoristične priloge, a stalne je rubrike vodio u izdanjima 15 dana (1953–55), Novi list (1954–57), Pomet (1955–56), Musica e dischi (Milano 1960–70), Panorama (1960–66), Ritam (Novi Sad 1962–63), La Voce del popolo (1966–70), Plavi vjesnik (1967–68), Vikend (1968–73), Oko (1973–76), Studio (1976–77). Pisao o Festivalu Zagreb u knjizi Društvo skladatelja Hrvatske 1945–1985 (Zagreb 1985). Od 1937. prevodio je s hrvatskoga na talijanski i obratno, poglavito poeziju i stručne tekstove iz likovnih umjetnosti, među kojima G. Gamulina I pittori naifs della Scuola di Hlebine (Milano 1974), I. G. Kovačića La Fossa (Zagreb 1976), M. Krleže 16 Poesie (Prevoditelj, 1978, 6–7), U. Foscola Šesnaest soneta (Književna smotra, 1979, 36), B. Fučića Vincenzo da Castua (Zagreb 1992), T. Marasovića Il Pallazo Diocleziano (Zagreb 1995), članke o A. Anticu de Montona (Istra, 1993, 1) te turističke vodiče Zagreba, Dubrovnika, Osora i Istre. Jedan je od prevoditelja u izdanjima: M. Crnković i V. Tomić, Scrittori jugoslavi (Rijeka 1956), L. Longo, Internacionalne brigade u Španjolskoj (Zagreb 1967), G. Gerosa, Napoleon (Zagreb 1976), M. Cionini-Visani, Giorgio Clovio (Zagreb 1993). Surađivao je u zborniku Atti del Convegno internazionale sulla traduzione letteraria italiano-croata e croato-italiana (Zagreb 1996). Bio je glavni urednik časopisa Prevoditelj od osnutka 1976. do 1990, potom i dalje suradnik. Objavio više od 1200 tematski aktualnih enigmatskih priloga, pretežno u specijaliziranim periodicima Sfinga Rebus (1939), Zagonetka (1945–46), Čvor razbibriga (1980) i Kvizorama (1992–95). Tražeći nove vrste zagonetka, uveo je »dvojezičnu križaljku s homonimima« i »šaradnu križaljku«. Sastavio kratku Autobiografiju u stihovima (Milano 1989). Surađivao u 2. izd. Muzičke enciklopedije LZ i u HBL. Društvo skladatelja Hrvatske u Zagrebu organiziralo mu je 1980. proslavu i tiskalo publikaciju Mario Kinel. 40 godina rada. Dobio Vjesnikovu nagradu »Josip Slavenski« 1988.