KIRSCHHOFER, Antun

KIRSCHHOFER, Antun (Kerschhofer, Anton), violinist, skladatelj i dirigent (Pešta, 8. VI. 1807 — imanje Podgrađe kraj Zlatar Bistrice, 25. II. 1849). Školovao se u Pešti, potom u Beču svirao violinu u orkestru kazališta Kärntnertor. God. 1829. dolazi u Zagreb kao učitelj violine u tada osnovanu glazbenu školu HGZ. Poučavajući do 1845, ondje je odgojio prvi naraštaj hrvatskih violinista, među kojima su M. Hajko, F. Pokorni i A. Schwarz (kao tamošnji učitelj violine 1851–91. održao tradiciju Kirschhoferove škole). Usporedno je u društvenom orkestru HGZ bio koncertni majstor i od 1833. drugi dirigent; 1833. dirigirao koncertom na kojem je Sidonija Erdődy izvela Livadićevu budnicu Još Hrvatska ni propala, a 1843. izvedbom Haydnova oratorija Die Jahreszeiten. Bio je osnivač 1841. i dirigent orkestra njemačkoga kazališta, s kojim je izvodio opere (C. M. von Weber, Der Freischütz) i glazbene točke u međučinovima drama. Oženivši Karolinu Sermage, 1845. preselio se na njezino obiteljsko imanje u Podgrađu i povukao se iz javnoga glazbenoga života. Prema onodobnim novinskim osvrtima, bio je virtuoz na violini, vrstan pedagog, dirigent i komorni glazbenik te darovit skladatelj. Svoje je skladbe, kojih većina nije sačuvana, pretežno sam svirao ili je ravnao njihovim izvedbama: Doppel Concert für 2 Violinen und Orchester Begleitung (izvedeno 1831), glazba za balet (1837), Prigodni potpourri za violinu i orkestar (1838), Variacie verhu melodie »Nek se hrusti šaka mala« za glas i orkestar (1839), Variacije varhu domorodne ilirske teme i Fantazija sa varijacijama na austrijske pučke napjeve za violinu, Varijacije za četiri violine (sve tri 1841), Oda za violinu solo uz gudački kvartet (1842), Idées passagers fantastiques pour la trombone (1844) te scenska glazba za melodramu Lord und Räuber (tekst Franjo Adam, 1845). U knjižnici HGZ sačuvane su dionice scenske glazbe za melodramu Der Ausbruch der Verzweiflung (tekst A. von Kotzebue, izvedeno 1837), partitura i dionice Ouverture brillante za orkestar(izvedeno 1845) i solo-popijevka Der Totengräber za glas i glasovir ili gitaru, a solo-popijevke Unschuld und Liebe i Die Sterne za glas i glasovir tiskane su u prilogu Warasdiner Schreibkalender (1843–44). Orkestrirao je skladbe drugih skladatelja (P. J. von Lindpaintner, Lied von der Glocke, 1841), osobito V. Lisinskoga (Horvatsko kolo, Gudba za kolo slavonsko, Valceri za narodnu večernu zabavu, 1842). Kao pristaša preporodnoga pokreta 1841. savjetovao zagrebačkoga urara Petra Semelrotha o budnicama podobnim za satove s glazbenim mehanizmom. Bio je počasni član glazbenih društava u Pešti i Požunu.