KODRNJA, Eugen

KODRNJA, Eugen, veterinar (Stuttgart, 24. IV. 1905 — Zagreb, 9. VIII. 1971). U Zagrebu završio gimnaziju 1923, diplomirao 1930. i doktorirao na Veterinarskom fakultetu 1932. tezom Ispitivanje uzročnika nekroze kanarinaca (Schnürer, Wien). Nakon studija volontirao u S. Plasaja u Zavodu za nauku o zarazama. God. 1932. bio kotarski veterinar u Donjem Lapcu, ali ubrzo premješten u Zagreb za asistenta u Zavodu za mikrobiologiju i veterinarsku higijenu Veterinarskoga fakulteta, odn. 1933. u Veterinarsku eksperimentalnu stanicu (poslije Stočarsko-zdravstveni zavod, pa Veterinarski institut) Ministarstva poljoprivrede osnovanu pri Zavodu. Usavršivao se 1936. iz higijene mlijeka u Švicarskoj i Njemačkoj. Vratio se u Veterinarsku eksperimentalnu stanicu, koju je vodio 1939–45. God. 1946. premješten je u Vetserumov laboratorij u Murskoj Soboti, a 1949. u Zavod u Kalinovici kraj Zagreba, gdje ostaje do umirovljenja 1970. Bio je epizootiolog, imunolog, organizator i promicatelj veterinarske profilakse. Gotovo čitav život bio je zaokupljen suzbijanjem bjesnoće. S J. Ježićem proučavao je njezinu epizootiologiju, što je već 1934. omogućilo prva pokusna profilaktična cijepljenja pasa, a 1941. na njegov je prijedlog uvedeno obvezno zaštitno cijepljenje ovčarskih i pastirskih pasa, poslije i antirabično cijepljenje svih kategorija pasa. Proizvodio je, istraživao i usavršivao cjepivo, izradio serum protiv virusa bjesnoće, pripremio i ispitao antirabično cjepivo iz američkoga oslabljenoga soja Flury LEP (Low Egg Passage) virusa bjesnoće i proučavao djelotvornost postinfekcijskoga antirabičnoga cijepljenja. Istraživao je i bedrenična cjepiva, te je 1933. pripremljeno cjepivo koje je davalo jači i trajniji imunitet od dotadašnjih. Pod njegovim je vodstvom Veterinarska eksperimentalna stanica proširila kemijsko-farmaceutsku proizvodnju na nove pripravke (crvomor, carbovetan, rumenol, tripansko modrilo) te pronašla nadomjestke lijekovima za suzbijanje metiljavosti ovaca i goveda. Kad je osnutkom Zavoda za proizvodnju lijekova Banovine Hrvatske 1940. Veterinarska eksperimentalna stanica prestala proizvoditi cjepiva i lijekove, K. je usmjerio njezinu djelatnost na druga područja. Napose je razvio dijagnostičke bakteriološke i parazitološke pretrage organizacijom suradnje s terenskim veterinarima i prosvjećivanjem seljaka. U stalnoj terenskoj bazi u Brezovici kraj Zagreba pružana je cjelovita veterinarska, a ne samo protuepizootiološka usluga. Zauzimao se za izgradnju i opremanje novih veterinarskih zavoda i ambulanta, poslije postaja, koje su postale okosnicom veterinarske terenske službe u nas. Međunarodni ugled stekao je suzbijanjem zarazne uzetosti svinja (tješinska bolest) za koju je, istraživši patogenost virusa i način infekcije, izradio cjepivo te ju za nepune tri godine (1947–49) iskorijenio. Istraživao je i združeno cijepljenje, imunogeno svojstvo vakcinalnih sojeva virusa svinjske kuge i kolere peradi, doziranje i nastup imuniteta. Znanstvenim i stručnim radovima surađivao u časopisima i listovima Gospodarski list (1933, 1944, 1946), Jugoslovenski veterinarski glasnik (Beograd 1933–39, 1955), Veterinarski arhiv (1933, 1936–37, 1944, 1948–50, 1952, 1959, 1963, 1965–66, 1968–71), Bulletin de l’Office international des épizooties (Pariz 1935, 1954), Arhiv Ministarstva poljoprivrede (Beograd 1937–38), Gospodarska sloga (1938–39, 1941), Hrvatski dnevnik (1938–39), Seljački dom (1938, 1940), Apotekarski vjesnik (1939–40), Veterinar (1939–40), Slovenski mlekarski list (Ljubljana 1941), Stočarski list (1941), Veterinarski vjesnik (1942–44), Bilten Saveza veterinarskih stanica (1958). Bio je urednik časopisa Vetserum 1969. i Veterinarska stanica 1970–71.