KOMLENOVIĆ, Nikola

KOMLENOVIĆ, Nikola, šumarski inženjer (Stupovača kraj Kutine, 10. VIII. 1936 — Malovan kraj Gračaca, 10. II. 1998). U Zagrebu završio gimnaziju 1956. te na Šumarskom fakultetu diplomirao 1961. i doktorirao 1973. tezom Koncentracija hraniva u iglicama kao indikator stanja ishrane kultura obične smreke (Picea abies Karst.). Od 1961. asistent je u Institutu za četinjače (poslije Šumarski institut) u Jastrebarskom, u kojem je 1965–74. voditelj Odjela za pedologiju i ishranu, a nakon reorganizacije do 1997. Odjela za ekologiju. Potom je izabran za pročelnika Odjela za ekologiju i uzgajanje šuma. Viši znanstveni suradnik od 1974, znanstveni savjetnik od 1982. Predavao je na poslijediplomskom studiju Šumarskoga fakulteta. God. 1960. boravio na stručnoj praksi u pokrajini Baden-Württemberg. Njegovo glavno istraživačko područje bila je mineralna prehrana šumskoga drveća u rasadnicima, kulturama i prirodnim sastojinama te njezine genetičke specifičnosti. Zaslužan je za uvođenje folijarne analize pri utvrđivanju nedostatka biljnih hraniva i primjene racionalne fertilizacije u rasadnicima i kulturama. Bavio se metodama laboratorijskih analiza tla i biljnoga materijala za potrebe šumarstva, biološkim metodama sanacije erozija, produktivnošću šumskih tala, pronalaženjem najpovoljnijih supstrata i kontejnera te drugim problemima rasadničke proizvodnje. Posvetio se i proučavanju sušenja šuma. Sudjelovao je na svjetskim kongresima Međunarodnoga saveza organizacija za šumarska istraživanja (IUFRO) u Kyotu (1981), Ljubljani (1986), Montrealu (1990), Tampereu (1995) i u njem bio član radnih skupina za proučavanje utjecaja onečišćenja na propadanje šuma, za rasadničku proizvodnju i za kemijske analize lišća. Bio je predstavnik RH na sastancima europskih i američkih eksperata (1991, 1993, 1997) u Bruxellesu, gdje su utvrđene upute za laboratorijske analize uzoraka lišća i biljnoga materijala u okviru međunarodnoga programa za praćenje utjecaja onečišćenja na šume; organizirao provedbu zaključaka i bio član koordinacijske skupine programa na sastancima u Hamburgu (1994) i Wageningenu (1996, 1997) za izradbu programa rada za 2. razinu propadanja šuma. Jedan je od osnivača tima za praćenja propadanja šuma u Hrvatskoj, posebno kao posljedica emisija sumpornoga dioksida, dušičnih oksida i teških kovina u šumskim ekosustavima te 1980-ih član tima za pokretanje Društvene akcije pošumljivanja, u kojoj je, s institutskim ekološkim laboratorijem, koji je vodio, sudjelovao u utvrđivanju kakvoće tla predviđena za pošumljivanje i izboru vrsta drveća u Hrvatskoj te Sloveniji i BiH. Rezultate istraživanja objavljivao je u časopisima Šumarski list (1965–69, 1971, 1973–75, 1977–84, 1986–98), Zemljište i biljka (Beograd 1967, 1973, 1976, 1980, 1985), Radovi Šumarskog instituta Jastrebarsko (1969, 1981, 1983–84, 1987–97), Archiv für Forstwesen (Berlin 1970), Agrohemija (Beograd 1971–72, 1980, 1982), Anali za šumarstvo JAZU (HAZU) (1978, 1981–82, 1986, 1989, 1996), Topola (Beograd 1982), Vodoprivreda (Beograd 1984), Acta botanica Croatica (1988), Fragmenta herbologica (1991), Agronomski glasnik (1994) te zbornicima znanstvenih i stručnih skupova. Autor je poglavlja u knjizi Povijest šumarstva Hrvatske 1846–1976 (Zagreb 1976), znanstvenim monografijama Forest Site and Productivity (Dordrecht 1986), Šume u Hrvatskoj (Zagreb 1992), Hrast lužnjak u Hrvatskoj (Zagreb 1996), Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava (Zagreb 1996) i Zaštita šuma i pridobivanje drva (Zagreb 1996). Surađivao je u Šumarskoj enciklopediji LZ. Bio je predsjednik Hrvatskoga šumarskoga društva 1984–88. te jedan od osnivača Akademije šumarskih znanosti 1996.