KONRAD, Maksimilijan

traži dalje ...

KONRAD, Maksimilijan, nuklearni elektroničar (Zagreb, 21. VIII. 1924 — Zagreb, 5. VII. 1980). U Zagrebu 1942. završio gimnaziju, 1949. diplomirao na Elektrotehničkom odsjeku Tehničkoga fakulteta, a doktorirao 1955. tezom The Cyclotron Beam Wave Form na University of Birmingham. God. 1949. bio je tehnički rukovoditelj Radiocentra Hrvatske u Upravi za radiodifuziju NRH, od 1950. do kraja života radio u Institutu za atomsku fiziku (poslije Institut »Ruđer Bošković«), u kojem je 1955–74. bio pročelnik Odjela elektronike. Znanstveni suradnik od 1957, viši znanstveni suradnik od 1963, a znanstveni savjetnik od 1966. Specijalizirao se 1951–55. na University of Birmingham, istražujući proces akceleracije u ciklotronu i probleme nuklearne elektronike, te 1965–68. na Columbia University u New Yorku. Kao ekspert SFRJ iz nuklearne elektronike 1964. boravio u Institutu za nuklearna istraživanja u Kairu. Od osnutka poslijediplomskih studija iz područja prirodno-tehničkih znanosti 1955. sudjelovao u nastavi na Prirodoslovno-matematičkom i Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a poslije i na dodiplomskom studiju. God. 1968–74. bio je predavač na Visokoj tehničkoj školi Kopnene vojske. Glavno je područje njegova rada elektronička instrumentacija. Proučavao univibratore, multiplikatore impulsa s logaritamskom konverzijom, razradio novu metodu za određivanje kutnih pogrješaka kod polarnokoordinatnih osciloskopa, metodu višeparametarske analize podataka, razvio metodu za ispitivanje podataka iz cirkulirajućih memorija, razradio digitalizaciju i registraciju vrlo sporo promjenljivih parametara, proučavao težinske funkcije za mjerenje neutronskoga toka, ispitivao opće modele automatskih mjerenja i pouzdanost mjernih rezultata, razvijao sklopove s mikroprocesorima. Mnoga su od tih rješenja našla primjenu u znanstvenim istraživanjima i industriji. Znatan prinos dao je u izgradnji ciklotrona u Zagrebu, gdje je prema njegovoj konstrukciji izvedena stabilizacija magneta i visokofrekventnoga sustava ciklotrona. Radove je objavljivao u časopisima Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1956), Review of Scientific Instruments (New York 1958), IEEE Transactions on Nuclear Science (New York 1959, 1968), Nuclear Instruments and Methods (Amsterdam 1961), Journal of Electronics and Control (London 1962), Elektrotehnika (1963, 1965, 1971–72, 1976), Elektronika (1965), International Journal of Control (London 1966), Automatika (1967). Surađivao je u knjizi Atomsko oružje i zaštita (Beograd 1957) te u spomenici Institut »Ruđer Bošković« 1950–1980 (Zagreb 1980). Dobio republičku Nagradu »Nikola Tesla« 1964.

LIT.: Biografije novih članova Akademije. Ljetopis JAZU, 1975, 79, str. 345–348. — K. Ilakovac: Maksimilijan Konrad. Ibid., 1980, 84, str. 469–471. — K. Ilakovac i B. Souček: Maksimilijan Konrad (1924–1980). Spomenica preminulim akademicima, 1985, br. 25.
 
Robert Krog (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KONRAD, Maksimilijan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/konrad-maksimilijan>.