KOVAČ, Ana

KOVAČ, Ana (Anica), kiparica (Sarajevo, 22. IV. 1943). Završila ekonomsku školu u Sarajevu 1963, u Zagrebu na ALU diplomirala 1968 (V. Michieli) i bila suradnica Majstorske radionice A. Augustinčića 1968–72. U Sarajevu nastavnica u Školi primijenjenih umjetnosti 1973–92, a u Zagrebu slobodna umjetnica od 1997. do umirovljenja 2000. Stvarala većinom u bronci figurativnu skulpturu malih dimenzija, ekspresionističkih, simboličkih značajka, isprva djela razvedenoga obrisa i nemirne površine (Samoljublje, 1968; Prijetnja egu, 1969; ciklus Preobraženje, 1969–71; Istina prijeti, 1971), potom visoke uglačanosti i sjaja (Sjeta srne, 1984) te izduženih oblika (Talija i Melpomena, 1984). Na poč. 1990-ih sažimanjem organskih oblika postiže arhetipski izraz (ciklus Riba drevnih oblika, 1989–96). Oblikovala je psihološke portrete (Moša Pijade, gips, 1974; Mica Todorović, 1980) te ciklus portreta Katarine Kotromanić (1978) u franjevačkoj crkvi sv. Ive Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci. Radi ekspresionističke grafike (Lik pod svijećama, bakropis, 1964) i crteže (ciklus Bleiburški recidiv zla spram hrvatskog naroda, 1972–98; Majka Tereza, 1998) te portrete i pejzaže u akvarelu i pastelu (Autoportret, 1968). Samostalno izlagala u Hrasnici (1963. s Nađom Efendić), Sarajevu (1963, 1975, 1983, 1994), Dubrovniku (1973), Foči (1978), Travniku (1984), Vrgorcu (1991), Neumu (1994), Imotskom (1996) i Zagrebu (2002, 2008) te skupno na izložbama ULUH//HDLU (od 1969), Salonu mladih (Zagreb 1969–70, 1972), Zagrebačkom salonu (1996), Triennalu hrvatskoga kiparstva (Zagreb 1997, 2000) i Bijenalu sakralne umjetnosti (Buenos Aires 2000). Bavila se ilustriranjem knjiga (T. Seliškar, Jedra na kraju svijeta. Sarajevo 1965; Vlado Lončar, Portret Božji. Posušje 1999).