KUDRJAVCEV, Anatolij

KUDRJAVCEV, Anatolij, kazališni kritičar i kulturni povjesničar (Split, 26. X. 1930 — Split, 23. III. 2008). U Splitu završio gimnaziju 1949. i Višu pedagošku školu 1952, na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao 1963. južnoslavenske jezike i književnosti, a u Zagrebu doktorirao 1982. tezom Književnost kao autentični, integralni i kreativni dijagnostičar bitnih pretpostavki splitske tipičnosti. Radio kao profesor u gimnaziji u Korčuli 1954–55, u osnovnoj školi u Trogiru 1955–60. te u Splitu u Trgovinskom školskom centru 1961–77. i od 1977. do umirovljenja 2001. na splitskoj Pedagoškoj akademiji (od 1998. Visoka učiteljska škola) i Filozofskom fakultetu u Zadru, isprva kao predavač, od 1982. docent i od 1989. izvanredni profesor. Kazališne kritike, feljtone, putopisnu i memoarsku prozu te teatrološke, kulturnopovijesne i književnopovijesne eseje i studije objavljivao u novinama, časopisima i zbornicima Mogućnosti (1963, 1976, 1979, 1981–84, 1989, 1992, 1994–95, 1997, 2004), Slobodna Dalmacija (1968–93), Zadarska revija (1968), Dani hvarskog(a) kazališta (1979, 1981–82, 1984, 2000–07), Prolog (1980), Čakavska rič (1990–2008), Dubrovnik (1990–95), Ethnologica Dalmatica (1992), Hrvatska obzorja (1993, 1995), Kolo (1995–96), Portret umjetnika u drami, 1–2 (Zagreb 1995–1996), Smotra (1995), Književno djelo Tonča Petrasova Marovića (Split 1997), Zbornik radova sa skupa Milan Begović i njegovo djelo (Vrlika—Sinj 1997), Cicero (1998–99), Hrvatsko narodno kazalište Split 1893–1993 (Split 1998), Miše Martinović (Dubrovnik 1999), Most (1999), Vijenac (1999), Kazalište (2001), Marjane, naš Marjane (Split 2001), Suvremeni život i srce (Split 2001), Između otoka i kopna (Komiža 2004), Splitsko ljeto (Split 2004) i Veli Varoš (Split 2005). Kao stalni kritičar Slobodne Dalmacije zahtijevao je visoku umjetničku razinu tekstova i izvedba te stekao status najtemeljitijega kroničara splitskoga kazališnoga života druge pol. XX. st. (izabrane kritike objavio u knjizi Gledalac sa zadatkom, 1983). Napose se posvećivao istraživanju i opisu splitskoga mentaliteta i obrazaca društvenoga ponašanja XIX. i prve pol. XX. st., dijelom u duhu tzv. povijesti mentaliteta, a dijelom u duhu imagoloških pristupa. Tako je u studiji Vječni Split (1985), nastaloj na temelju disertacije, analizirao načine predstavljanja Splita u približno 180 književnih djela i u periodici od poč. XIX. do poč. XX. st., dok je u kulturnopovijesnoj knjizi Ča je pusta Londra (1998) građu o društvenoj povijesti Splita 1914–41. popratio nostalgično-ironičnim komentarima i refleksijama opisavši mnogobrojne manifestacije splitskoga društvenoga života. U potrazi za izgubljenim Mediteranom (2001) knjiga je izabranih kolumna u kojima je splitske mitologeme naglašenije smještao u mediteranski kontekst okrenuvši se i slobodnijoj stilskoj imaginativnosti, a Povist Splita šćeto-neto & Splitske face (2007) šaljivih kolumna na arhaičnoj splitskoj čakavštini. Splitsku svakidašnjicu 1930-ih i 1940-ih (napose četvrti Veli Varoš) opisao je i u zbirci kratkih priča i fikcijskih skica Sitnice (1987), nadahnutih iskustvima iz vlastita djetinjstva. Supriređivač Čitanke iz književnosti s osnovama estetske kulture (Split 1962) i suautor srednjoškolskoga udžbenika Književnost s osnovama estetskog obrazovanja (Split 1969), priredio je i predgovorom popratio antologiju poezije Splite moj (Split 2002). Napisao pogovor i sastavio rječnik glavnih pojmova za Legendu o Ulenšpigelu i Lamu Gudzaku C. De Costera (1–2. Zagreb 1983), roman Mulci D. Štambaka (Split 1986), zbirke Lingua franca J. Božanića (Split—Komiža 1997) i Šest drama V. Kljakovića (Split 2004) te napisao predgovor knjigama Piva klapa ispo’ volta J. Fiamenga (Zagreb 1994), Kazališni sat i druga drama J. Boke (Split 1995), Iz poluzaboravljene zemlje T. Schiffa (Split 1997), Siva plojka Dunje Kalilić (Split 1998), Kad sve umukne govorićedu stine M. Bratanića (Split 2000), Spli’ska sićanja S. Radovnikovića (Solin 2001) i Bačvice – raj na zemlji (Split 2007). Zastupljen je u izdanjima Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj (Novi Sad—Rijeka 1987), Kazivanja o Splitu (Split 1997), Svetog Duje anđeli (Split 2002), Sveti Duje, ča te lipa fjera! (Split 2004), Majstori s mora (Zagreb 2005), Naša velečasna maslina (Split 2006) i Hrvatska kazališna kritika (Split 2010). God. 1988. dobio Sterijinu nagradu za kazališnu kritiku.