KUNIČIĆ, Vinko

KUNIČIĆ, Vinko, skladatelj i zborovođa (Dol na Hvaru, 1. IV. 1894 — Stari Grad, 5. VII. 1980). Nećak publicista i prosvjetnoga djelatnika Petra. Dominikansku klasičnu gimnaziju polazio u Bolu i Dubrovniku. Ondje 1910. stupio u Dominikanski red, 1916. bio zaređen te 1918. završio filozofsko-teološki studij; usporedno učio glazbu u A. Zaninovića. Od 1921. studirao klasičnu filologiju i muzikologiju na Filozofskom fakultetu u Fribourgu te 1924. u P. Wagnera doktorirao tezom Quae ratio inter scriptores de musica medii aevi et philosophiam scholasticam existat (dio tiskan u Zagrebu oko 1935). Predavao u dominikanskoj školi 1918–21. u Starom Gradu (1920–21. ravnatelj) i 1924–32. u Bolu, gdje je osnovao i vodio crkveni zbor »Sveta Cecilija«, a 1927–30. bio prior samostana. Od 1932. u Šibeniku, 1933–44. u Zagrebu srednjoškolski kateheta te kantor, orguljaš i zborovođa u dominikanskom samostanu (ujedno 1936–40. prior), 1944–49. u Dubrovniku profesor u gimnaziji i Državnoj muzičkoj školi (ujedno ravnatelj), 1949–59. u Splitu i potom u Starom Gradu orguljaš i zborovođa u dominikanskim crkvama. Između skladba Tantum ergo (1912) i Divnoj dakle (1968) skladao oko 160 crkvenih vokalnih djela, među kojima četiri mise (In honorem Reginae S. S. Rosarii, In honorem B. M. V. de Monte Carmelo, Misa na čast sv. Josipa, Missa pro Defunctis), 18 zborova naslovljenih Divnoj dakle, sedam moteta (Ne reminiscaris, Peccata mea, Domine za sopran, alt, bariton i orgulje), skladbe u čast Srcu Isusovu (30 himana, 10 litanija, osam otpjeva), Blaženoj Djevici Mariji (15 litanija lauretanskih, sedam himana, Ave Maria) i različitim svetcima (29 himana »dominikanskima«). Skladao i dvije fuge za orgulje (Cantate Domino; Miserere mei, Deus) te nekoliko svjetovnih zbornih skladba, za koje je sam napisao tekstove (Bolska himna). Za crkvene himne pisao tekstove (Tereziji od Maloga Isusa, A. Kažotiću) te ih prevodio s latinskoga. Vrstan poznavatelj gregorijanskoga pjevanja, promicao je pučko crkveno pjevanje i bilježio napjeve pučkoga korala, posebice u Bolu. God. 1925. u Dolu osnovao glazbeno društvo »Tomislav« s mandolinskim sastavom. Javljao se u periodicima Narodna politika (1922), Sv. Cecilija (1924), Duhovni život (1934), Gospina krunica (1934, 1941) i Katolički list (1934, 1942). Rukopisi skladba čuvaju mu se u arhivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu, a druga građa i knjižnica u dominikanskom samostanu sv. Petra Mučenika u Starom Gradu.