MAYER, Milutin

MAYER, Milutin (Majer), romanopisac (Velika Ludina, 16. XI. 1874 — Zagreb, 23. II. 1958). Završio učiteljsku školu u Zagrebu 1894. te učiteljevao u Svetoj Heleni kraj Križevaca do 1909 (1903–04. u obližnjem Đurđicu); učiteljski ispit položio 1896, ispit za učitelja građanskih škola 1908. Bio županijski školski nadzornik u Zagrebu 1909–12, Vukovaru 1912–17. te u Osijeku od 1917. do 1922, kad je premješten u Nakladu školskih knjiga i tiskanica u Zagrebu (na službu nije stupio). Ondje je od 1923. gradski školski nadzornik; politički nepodoban, umirovljen 1924. Službovao potom u Obrtnom zboru odn. Udruženju zanatlija za grad i kotar Zagreb 1925–41 (zamjenik tajnika od 1927, tajnik u 1930-ima). Predavao u tamošnjoj Interdijecezanskoj srednjoj vjerskoj školi 1949–53. Član Hrvatske stranke prava (potpredsjednik njezina građanskoga kluba od 1925), u Zagrebu biran 1927. na listi Hrvatskoga bloka u gradsko zastupstvo (podnačelnik 1927–29) te 1935. i 1938. na listi Udružene opozicije u Narodnu skupštinu. Član Hrvatskoga državnoga sabora 1942. Pripovijetke i crtice objavljivao u periodicima Učiteljski glasnik (1899–1900, 1906), Veliki učiteljski koledar (1900), Domaće ognjište (1902), Danica (kalendar, 1904), Pučka knjiga (1904), Almanak hrvatskoj mladeži (1906), Jeka od Osijeka (1919), Novi osječki kalendar (1920), Glasnik Podmlatka Crvenog krsta (Beograd 1924) i Hrvatsko pravo (1930) te u izdanju Antunu Cuvaju hrvatsko pučko učiteljstvo (Zagreb 1912), kulturnopovijesne, putopisne, prosvjetno-pedagoške i prigodne zapise, govore, osvrte i ulomke iz djela među ostalim u periodicima Napredak (1908), Hrvatstvo (1910), Vjerni drug (1911–13), Viestnik Županije virovitičke (1921), Narodni kalendar (1922), Hrvatski učitelj (1924), Hrvat (1925), Hrvatski zmaj (1925, 1928, 1944; urednik 1928), Svijet (1926–27), Hrvatsko pravo (1927, 1929), Privreda (1927), Pravaš (1928, 1930), Starčević (kalendar, 1930), Nedjelja (1931–32), Obitelj (1931), Seljačke novine (1932), Hrvatski dnevnik (1936–37), Hrvatski Zagorac (1936–37), Mlada Hrvatska (1936), Stenograf (1939–40), Zlatno klasje (1939), Morgenblatt (1940), Prosvjetni život (1942–43), Hrvatski narod (1943) i Seljačko ognjište (1943) te u knjižici 30. IV. 1671. Spomen-spis (Osijek 1919). Djelatan u Hrvatskom književnom društvu sv. Jeronima (od 1933. odbornik, od 1941. potpredsjednik); jedan od najplodnijih jeronimskih pisaca, objavio je religiozno-pučke povijesne romane u tradiciji popularne književnosti. Baštineći u njima koncepciju povijesnoga romana A. Šenoe, u tendencioznoj sentimentalnosti inzistira na nacionalno-prosvjetiteljskoj komponenti te obrađuje arhetipska mjesta hrvatskoga identiteta: od naseljivanja današnje postojbine u Dolasku Hrvata (1908) preko otpora kneza Ljudevita u romanu Pod franačkim jarmom (1905; isprva: Hrvatstvo, 1904, 190–200, 1905, 1–23, 27–38, 40, 42–44, 46–52, 54–88, 93–99) te doba narodnih vladara u Posljednjem kralju (1920) i Izdajici (1924) do prijelomnih događaja XIII–XVI. st. u romanima Za sreću i slavu otadžbine (1908; isprva: Hrvatstvo, 1908, 142–285), Štit kraljevstva hrvatskoga (1911), Slobodni grad (1942) i posmrtno tiskanome Medvedgradski jastrebovi (1971), među kojima su osobitu popularnost stekli Za krst časni i slobodu zlatnu (1904), odn. njegova preradba Tatari u Hrvatskoj (1941; adaptirano za strip 2014), te Krvavi sabor križevački (1934) i njegov nastavak Posljednji svoga roda (1936). Jednostavne, shematizirane pripovjedne fakture (linearna fabula, kronikalni stil pripovijedanja, oštra polarizacija likova) i deklarativnoga jezika, čime se umnogome naslanjaju na preporodno-romantičarsku matricu, romani ostvaruju specifične izvanknjiževne zadaće, pri čem njihova književnopovijesna vrijednost nadmašuje umjetničku. Izrazit katolički idealizam prepoznatljiv je u romanima s temama iz doba prvih kršćana Mučenici (1902) i Život (1912) te zbirkama legenda iz Kristova života Svjetlo svijeta (1925) i Golgotske ruže (1928). Tiskao i prigodnu putopisnu prozu S puta na Duvanjsko polje (1925) te brošure Braća hrv. zmaja IXL Pavao Ritter-Vitezović i Juraj Marčelović (Zagreb 1926; i u Pavao Ritter Vitezović. Zagreb 2017) i Historijsko predavanje za dan 30. travnja o Zrinsko-Frankopanskoj uroti (Dubrovnik 1931; suautor). Autor spomenice Obrtni zbor u Zagrebu 1893–1928 (Zagreb 1928) te predgovora u Spomenici ocu domovine i narodnom mučeniku Stjepanu Radiću (Zagreb 1928). Potpisivao se i inicijalima te šifrom Z. Sv. H. Zastupljen u izdanjima Križevačka književna slava (Križevci 1998) i Hrvatski putopis (Zagreb 2002). Dopisni član Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora od 1905, predsjednik učiteljskoga društva »Zajednica« u Križevcima 1908–09. i Osijeku 1919–22. Bio i član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« od osnutka 1910 (Zmaj Svetohelenski; veliki meštar 1936–41) te vrhovni starješina organizacije »Hrvatski junak« 1939–41. Posvećen mu je skup u Križevcima 1993.