ČAJKOVAC, Sigismund

ČAJKOVAC, Sigismund, pedagog (Prkovci kraj Vinkovaca, 2. V. 1876 — Zagreb, 17. X. 1962). U Osijeku završio učiteljsku školu 1898, a u Zagrebu maturirao u gornjogradskoj gimnaziji 1906. te 1907–11. studirao povijest i zemljopis na Filozofskom fakultetu, gdje je 1913. kao prvi učitelj u Hrvatskoj doktorirao disertacijom Seljačka zadruga u Slavonskoj Posavini s antropogeografskog gledišta. God. 1898–1902. učiteljevao je u Slobodnici i Nuštru, 1902–07. u Osijeku i od 1907. u Zagrebu. God. 1910. imenovan saborskim stenografom, a usporedo je predavao stenografiju na zagrebačkoj Trgovačkoj akademiji. God. 1919. bio ravnatelj Učiteljske škole u Čakovcu, koja je za njegove uprave od mađarske pretvorena u hrvatsku. Nakon premještaja u Zagreb, zemaljski je školski nadzornik. Ravnateljem učiteljskih škola u Hrvatskoj imenovan je 1921, a 1925. ponovno je školski nadzornik i potkraj godine načelnik za osnovnu nastavu i narodno prosvjećivanje u Ministarstvu prosvjete u Beogradu. Od 1926. redoviti je profesor Više pedagoške škole u Zagrebu. Od 1927. narodni je zastupnik HSS u Narodnoj skupštini u Beogradu, a 1929. ponovno profesor pedagogije Više pedagoške škole u Zagrebu, gdje djeluje do umirovljenja 1936. — Č. se istaknuo radom na školskom zakonodavstvu te izradbom novih nastavnih programa i zakona za osnovne škole, a pridonio je i organizaciji školstva. Načela moderne pedagogije zastupao je u mnogobrojnim raspravama i predavanjima te znatno pridonio razvitku pedagoške teorije i prakse. Surađivao u zbornicima Pedesetogodišnjica Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (Zagreb 1923), Jubilarna spomenica Saveza udruženih nastavnika i nastavnica građanskih škola Kraljevine Jugoslavije 1921–1931 (Novi Sad 1932), kalendaru Božićnica (1937, 1940–41), časopisima Napredak (1904–07, 1912–13, 1923, 1926–29, 1934, 1936, 1938–40), Hrvatski učiteljski dom (1921–23, 1928–29), Seljačka prosvjeta (1929), Građanska škola (1930–31), Učitelj (1939/40) i listu Narodne novine (1906). Sastavljao je čitanke za osnovnu školu i bez većeg uspjeha bavio se književnošću. Bio je pravi član od 1908, počasni od 1924. i predsjednik 1920–31. Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, a u njegovu glasilu Napredak urednik od 1918. i glavni urednik 1934–41. Bio je i urednik za pedagogiju i školstvo u Hrvatskoj enciklopediji.