ČOP, Mara, udana Lenger-Marlet i Berks, spisateljica (Livorno, 10. VIII. 1859 — Gorica/Gorizia, Italija, 25. V. 1910). S roditeljima živjela u Hrvatskoj, a nakon udaja u Parizu, Kairu, Beču, na posjedu Blagovna (Reifenstein) u Goričici kraj Šentjura pri Celju (nekad pogrešno navođeno kao mjesto smrti) i od 1906. u Gorici. Kao hrvatska spisateljica njemačkog jezika javila se 1882. pripovjednom prozom Udmanič. Eine kroatische Geschichte u lajpciškom časopisu Auf der Höhe. Ta pripovijest s hrvatskom tematikom i elementima folklora objavljena je s još trima sličnim prilozima 1887. u zbirci Aus den Edelhöfen des Balkan (prijevod iz te zbirke Turopoljski župan tiskan je u Svjetlu, 1889, 1890). Zanimanje za folklor očituje se također u djelu Südslavische Frauen, s podacima o životu žena i narodnim običajima u nekim južnoslavenskim zemljama. Tu su sadržani i podaci o životu, običajima i jeziku Roma. Folklorističke priloge objavila je u listu Laibacher Zeitung (1890–93). Pripovijetke, feljtone i putopise objelodanila je u zagrebačkim listovima Agramer Zeitung (1882–83) i Agramer Tagblatt (1886–95) te stranim časopisima Über Land und Meer (Leipzig), Gartenlaube (Beč) i Nuova Antologia (Firenca). Pisala je romane u maniri trivijalne austrijske proze te kazališna djela, izvođena u Beču, Stuttgartu, Pragu i Olomoucu. Igrokaz Lugoška svatovska pjesma (prijevod A. Mandrović), izveden u Zagrebu 1892, publika i kritika nisu povoljno ocijenile. Drama s domaćom tematikom Der Bogumile tiskana je u časopisu Die Dioskuren (Beč 1891, posebni otisak iste godine). Napisala je studiju Le théatre national en Croatie (Revue internationale, Firenca 1883–84; posebni otisak 1884). Njezinu sklonost folklornoj i povijesnoj egzotici te trivijalnoj tematici I. Pederin ocijenio je kao odjek hrvatske hajdučke novelistike iz sredine XIX. st. Osporivši joj književnu izvornost, istaknuo je njezino prvenstvo u pristupu južnoslavenskoj pučkoj književnosti i folkloru kao ukupnoj stečevini južnoslavenskih naroda koja ne zanemaruje narodnosne posebnosti. Austrijska književna kritika svrstava je među kazališne pisce »domaćih pučkih komada« (»heimische Volksstücke«) i epigone naturalizma.
DJELA: Aus den Edelhöfen der Balkan. Novellen. Leipzig 1887. — Südslavische Frauen. Auf Höhen und Tiefen der Balkanländer. Budapest 1888.
LIT.: M. Grlović: Mara Čop Lenger-Marlet. Smotra, 1(1887) 6, str. 354–360; 7, str. 425–432. — Nešto o spisateljici Mari Čop-Marletovoj. Vienac, 24(1892) 48, str. 768. — J. Pasarić: Lugoška svatovska pjesma. Obzor, 33(1892) br. 287. — F. Govekar: Čopova-Berksova Mara. Slovan, 8(1910) str. 257. — D. Lopašić (D. L.): Mara Čop-Marlet. Narodne novine, 76(1910) br. 130. — (B. Vošnjak): Mara Čopova-Berksova. Veda, 1(1910) 1, str. 93. — E. Castle: Kampf und Sieg der Moderne (u: Deutsch-Österreichische Literaturgeschichte, 4. Wien 1931–1937, 2072). — E. Castle i F. Hadamovsky: Die Privattheater. (Ibid., 2021). — E. Castle i J. Matl: Das literarische Schaffen in den Ländern : Kroatien-Slawonien. (Ibid., 1478). — I. Pederin: Naši pisci na njemačkom jeziku u razdoblju realizma. Forum, 18(1979) 4/5, str. 847–851.
Redakcija (1993)
