ČORIĆ de MONTE CRETO, Antun (Chorich, Csorich; Anton), podmaršal i ministar rata (Mahično, 1795 — Beč, 15. VII. 1864). Nećak i posinak podmaršala Aleksandra Franje. God. 1809. stupa kao kadet u 2. graničarsku pješačku pukovniju (otočku). Sudjelovao u protunapoleonskim ratovima 1813–15. kao časnik te dulje vrijeme bio ađutant princa A. Liechtensteina. God. 1833. imenovan je majorom – ujedno i vojnim izvjestiteljem 36. pješačke pukovnije pri generalštabu u Češkoj, a 1836. kao pukovnik preuzima zapovjedništvo 42. pješačke pukovnije. Od 1842. general je i zapovijeda brigadom u Italiji; neko je vrijeme zapovjednik tvrđave u Salzburgu. U travnju 1848. imenovan je podmaršalom i divizionarom u Beču. Za revolucije 1848. u listopadu istaknuo se pravodobnim zauzimanjem carskog dvora i time pridonio vojnom porazu revolucije. Sudjeluje također u gušenju revolucije u Mađarskoj, gdje se ističe u bitkama kraj Šćavnice (Kápolna), Požuna i Komárna, boreći se na čelu divizije. Nakon gušenja revolucije postaje adlatus zapovjedniku I. zbora u Beču. Od srpnja 1850. do 1853. nalazi se na položaju ministra rata u Beču, a po ukidanju tog položaja prelazi na dužnost zapovijedajućega generala u Ugarskoj, potom je zapovjednik 3. armijskog korpusa u Grazu i od 1854. I. armije u Beču. Za zasluge pri zauzimanju carskog dvora u Beču odlikovan je komanderskim Leopoldovim redom, 1850. Viteškim redom Marije Terezije te imenovan tajnim savjetnikom.
LIT.: J. Hirtenfeld: Militär Maria Theresien Orden und seine Mitglieder, 4. Wien 1857, 1609–1614.
Mladen Švab (1993)
