ČUDINA, Marija, pjesnikinja (Lovinac, 21. XI. 1937 — Beograd, 25. IX. 1986). Maturirala u Sisku 1956, zatim studirala jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prekinuvši studij, kraće je vrijeme novinarka u splitskoj Slobodnoj Dalmaciji. God. 1961. udala se za beogradskog slikara L. Šejku i otada živjela u Beogradu sudjelujući u Šejkinoj nadrealističkoj grupi Mediali. — Poezijom se javila u Poletu 1954, a zatim je njezin pjesnički razvitak vezan uz suradnju u književnim periodicima: Krugovi, Mogućnosti, Republika, Razlog, Savremenik, Kolo, Delo. Njezine su pjesme prevedene na mađarski, poljski i rumunjski. U ranijim zbirkama Nestvarne djevojčice te Čađ i pozlata, pjesničku misao gradila je na dvojstvu i prepletanju transcendentnih simbola, a svježinu postizala posebnim sintaktičnim rješenjima i smišljenom naivnošću. U kasnijim knjigama disciplina jezika postaje čvršća, a osjećaj egzistencijalne ugroženosti dostiže vrhunac u Tigru. Zbirka Paralelni vulkani dramski je monolog lucidne pjesničke svijesti u okružju pustinjske flore i metafizičkog bestijarija, bliskih simbolici Šejkina slikarstva. I tu se pjesnikinja poslužila manihejskim simbolima kako bi oblikovala svijet potpune beznadnosti. U lirskim prozama Amsterdam i Divlja duša Č. tematizira viziju civilizacijske otuđenosti, pri čemu stapa žanrovski različne uzorke pisanja te je svjesno na tragu borhesovske poetike fantastične, »labirintske« proze.
DJELA: Nestvarne djevojčice. Zagreb 1959. — Čađ i pozlata. Beograd 1963. — Pustinja. Beograd 1966. — Tigar. Split 1971. — Amsterdam. Zagreb 1975. — Paralelni vulkani. Zagreb 1982. — Divlja duša. Zagreb 1986. — Nož punog mjeseca. Split 1990.
LIT.: S. Novak: O autoru pjesama u ovome broju. Krugovi, 6(1957) 4, str. 331–332. — S. Diana: Marija Čudina, Nestvarne djevojčice. Mogućnosti, 7(1960) 4, str. 331–332. — I. Smoljan: Marija Čudina, Nestvarne djevojčice. Republika, 16(1960) 2/3, str. 56. — S. Diana: Poetski svijet Marije Čudine. Mogućnosti, 11(1964) 5, str. 498–500. — Ž. Đurović: Marija Čudina, Čađ i pozlata. Stvaranje, 19(1964) 4, str. 533–536. — A. Ristović: Marija Čudina, Pustinja. Književne novine, 19(1967) 18. III, str. 3. — B. Donat: Retorika metafizičke poezije. Kolo, 6(1968) 3, str. 211–212. — T. Maroević: Tigar drugoga. Ibid., 9(1971) 8, str. 861–862. — B. Hajduković: Grad kao simbol. Savremenik, 22(1976) XLIII/1, str. 96–97. — D. Kiš: Izgnanstvo i kraljevstvo Marije Čudine (pogovor u: Paralelni vulkani. Zagreb 1982, 121–130). — N. M. Blažević: Marija Čudina, Paralelni vulkani. Republika, 39(1983) 5, str. 131–132. — D. Cvitan: Marija Čudina, Paralelni vulkani. Ibid., 6, str. 119–120. — (Nekrolozi): Oslobođenje, 43(1986) 27. IX; Politika, 83(1986) 29. IX; Večernji list, 30(1986) 29. IX; Vjesnik, 47(1986) 27. IX. — A. Puslojić: Nova orbita Marije Čudine. Književna reč, 15(1986) 10. X. — I. J. Bošković: Marija Čudina, Divlja duša. Zadarska revija, 37(1989) 1/2, str. 167–170. — I. Božičević: Paralelni kontinent. Republika, 48(1992) 9/10, str. 225–226.
Dunja Detoni-Dujmić (1993)
