ČULIĆ, Ćiro, kazališni kritičar, prevoditelj i pjesnik (Split, 11. IV. 1920). Realnu gimnaziju završio u Splitu (1938), književnost studirao u Ljubljani; na početku rata vraća se u Split i radi za partizane. Nakon rata bio je u Zagrebu novinar Ilustriranog vjesnika (1945–46), tehnički urednik Vjesnika (1948) i novinar Omladinskog borca (1949) te u Splitu referent za kulturu. Diplomiravši slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1950, profesor je splitske Ekonomske škole 1953–76. — Prve pjesme tiskao u splitskoj Jadranskoj straži i beogradskom Vencu (1953). Poeziju mediteranskih ugođaja, eseje, kazališne i književne članke te prijevode objavljivao do 1954. najviše u Mogućnostima. Jedan od osnivača i urednika splitskoga Književnog Jadrana (1952–53) te omladinskog periodika Vidik (1954–57). U Slobodnoj Dalmaciji i Mogućnostima (1957–64) objavljivao kazališne kritike. Sa slovenskog preveo većinu djela T. Seliškara, roman Daljine M. Bora i Smoleovu dramu Antigonu (Mogućnosti, 1961). Za Mogućnosti također preveo španjolske pjesnike (A. Machado y Ruiz, R. Alberti, F. García Lorca, A. S. Plaja) te pjesničku prozu Srebrenko i ja J. R. Jiméneza (1971).
DJELA: Žeđ. Split 1958. — Kazališne večeri, osvrti i prikazi (1945–1964). Split 1971.
LIT.: I. Katušić: Onima koji ne govore španjolski. Slobodna Dalmacija, 16(1958) 4129, str. 3. — S. Leovac i H. Tahmiščić: Ćiro Čulić, Žeđ. Izraz, 3(1958) 7/8, str. 111–112. — S. Godić: Ćiro Čulić, Žeđ. Književne novine, 10(1959) 9/10, str. 484–485. — B. Pavlović: Iskre iskrenosti. Narodni list, 15(1959) 4214, str. 4. — Š. Jurišić: Splitske kazališne kronike. Telegram, NS 1(11)(1971) 26. XI. — V. Mirković: Ćiro Čulić, Mirnoća. Prolog, 12(1980) 43, str. 64–66. — N. Dragojević i F. Cacan: Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima (1945–1985). Zagreb 1988.
Šimun Jurišić (1993)
