ĐURĐEVIĆ, Matej Vitov

ĐURĐEVIĆ, Matej Vitov, zapovjednik dubrovačke mornarice (Dubrovnik, 1329 — Dubrovnik, 4. IX. 1400). U mladosti plovio svijetom i trgovao za strane trgovce dok nije stekao dovoljno kapitala za nabavku vlastitog broda, s kojim je doplovio u Dubrovnik. Nastavio se baviti trgovinom trgujući od 1361. u Valoni (Vlorë), a potom od 1366. u Veneciji. God. 1383. zajedno s Vlahom Radovanovićem i Jakovom Scolmafogiom iz Brindisija osnovao je trgovačko društvo. U Dubrovniku je više puta bio knez (1372, 1377, 1380) i sudac (1367, 1378, 1380). God. 1371. Dubrovačka Republika naložila je zapovjednicima svoje mornarice, među kojima je bio i Đ., da naoružanim galijama u Boki kotorskoj plijene podanike Nikole Altomanovića, gospodara Podrinja, s kojim je bila u ratu. Te je godine zastupajući interese dubrovačkih trgovaca bio poslanikom u Đurđa Balšića, kome ga je vlada poslije slala još šest puta. God. 1378. dubrovačka ga je vlast imenovala zapovjednikom topništva na dubrovačkim utvrdama, a kada je za rata Genove i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. protiv Venecije (1378–81) bila ugrožena sigurnost Pelješca i Stona, Đ. je 1379. postao stonskim knezom. Poslije je postao zapovjednikom dubrovačke mornarice (generale del mare) i zapovijedao galijom koju je dubrovačka vlada pridružila genovskoj floti. U veljači 1380. vlada mu je zapovjedila da s galijom i brigantinom hvata i plijeni mletačke brodove duž apulijske obale, pa je on neke zarobio i sa zaplijenjenim teretom (od kojega mu je uz redovitu plaću pripadala petina) dopremio na dubrovačko područje. U ratu se istaknuo u rukovanju brodskim topovima, a kada su Mlečani 1380. u Chioggi opkolili genovsku flotu, vješto je izbjegao klopku i spasio svoju galiju. Za ratne je zasluge Đurđeviću, koji se u svijetu upoznao s pomorskom ratnom vještinom i upotrebom bombarda te se drži da je među prvima uveo brodsko topništvo na dubrovačke brodove, i njegovim nasljednicima dodijeljeno genovsko plemstvo. U to je vrijeme obavio nekoliko diplomatskih misija: 1378. i 1379. u Tvrtka I, 1380. u Kotoru kamo ga je vlada poslala da pomogne obnovi aristokratske vlasti u gradu, 1381. kralju Karlu u Apuliju te 1383. hrvatsko-ugarskim kraljicama Jelisaveti i Mariji u Zadar. God. 1383, nakon gusarskog prepada na Ston, kada je zaplijenjen veliki trgovački brod, vlada šalje Đurđevića ponovno na more. On je kao zapovjednik triju naoružanih galija uz korčulansku obalu zarobio i predao dubrovačkim vlastima galije vojvode Ludovika Anžuvinca, zajedno s nekoliko francuskih i njemačkih vitezova. Nakon intervencije Mletaka, francuskog kralja Karla VIII, pape Urbana VI, Ludovika Anžuvinca i milanskoga vojvode Barnabe Viscontija, koji su u ime svojih vlada obećali Dubrovčanima određene povlastice u pomorskoj trgovini, te naloga hrvatsko-ugarske kraljice Marije, zarobljenici su 1385. pušteni na slobodu. Đ. se istaknuo i u kasnijim protugusarskim akcijama na južnom Jadranu. Posljednje dane života proveo je u Dubrovniku, gdje je 20. V. 1393. načinio oporuku, koja se čuva u Historijskom arhivu u Dubrovniku.