ABRAMIĆ, Mihovil

ABRAMIĆ, Mihovil, arheolog (Pula, 12. V 1884 — Split, 8. V 1962). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Puli, a u Beču je studirao arheologiju s epigrafijom, povijest starog vijeka i klasične jezike. Doktorirao je na istom sveučilištu disertacijom Darstellungen der grossen Lichtgottheiten bei den Griechen und Römern. Poslije diplomiranja kao stipendist austrijske vlade na studijskim putovanjima obilazi Grčku, Malu Aziju, Sjevernu Afriku i Italiju. Od 1910. radi kao pristav u Austrijskomu arheološkom institutu u Beču (Österreichisches archäologisches Institut), a od 1913. je ravnatelj Arheološkog muzeja u Akvileji. Poslije I svjetskog rata (Talijani su ga 1919. internirali u Rim; oslobođen je 1920) zauzimanjem F. Bulića dolazi u Split; postaje najprije njegov suradnik, a zatim nasljednik u ravnateljstvu Arheološkog muzeja. Tu dužnost obavlja od 1926. do 1950. Bio je dopisni član JAZU od 1931, a redoviti od 1947, kao i redoviti član Njemačkoga arheološkog instituta u Berlinu (Deutsches archäologisches Institut). — Abramićev rad i znanstveni interes usmjeren je u prvom redu studijem na bečkom Sveučilištu, gdje se odgajao u vrsnoj školi bečkih arheologa (E. Bormann, E. Reisch, W. Kubitschek i R. Schneider). No iako je težište njegova istraživanja bilo u antičkoj arheologiji i epigrafiji, bavio se i problemima grčke kolonizacije na Jadranu, ilirskom materijalnom kulturom u rimsko doba, rimskom provincijalnom kulturom i problemima bizantske umjetnosti ranosrednjovjekovnih spomenika u Dalmaciji. Raspon njegovih radova (napisao je više od šezdeset važnijih rasprava i članaka) seže od kulturnopovijesne problematike, povijesti, arhitekture i urbanizma do skulpture i epigrafike. — U Ptuju je vodio arheološka iskapanja (istraživanje mitreja) i sudjelovao u postavljanju muzeja te napisao zapaženi vodič po Ptuju; zatim je vodio iskapanja u Ninu (Aenona), Podgrađu kod Benkovca (Asseria), Šupljaji kod Kistanja (Burnum), Čitluku kod Sinja (Aequum), Visu (Issa) i Solinu (Salona). Organizirao je, osim toga, velika sustavna iskapanja u Solinu s uglednim arheolozima iz Danske (E. Dyggve, J. Brøndsted) i Austrije (R. Egger, W. Gerber), koja su rezultirala monumentalnim publikacijama Forschungen in Salona, I–III, 1917–1928. i Recherches à Salone, I–II, 1928–1935. U Arheološkom muzeju u Splitu zajedno s F. Bulićem postavio je izložbeni prostor u novoj zgradi. U početku s Bulićem, a poslije sam, uređivao je Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1928–29, 1930–34, 1935–49). S V. Hoffillerom uredio je Strena Buliciana (Bulićev zbornik), Zagreb 1924, a s G. Novakom Serta Hoffilleriana (Hoffillerov zbornik), Zagreb 1940. Sudjelovao je na međunarodnim kongresima za povijesne znanosti u Bruxellesu (1923), za bizantinologiju u Ateni (1930), za arheologiju u Berlinu (1939) i u Aix-en-Provenceu (1954). Znanstvenim radovima surađivao je u časopisima: Jahrbuch für Altertumskunde (Wien 1907), Jahreshefte des Österreichischen archäologischen Institutes (Beč 1909, 1914, 1929, 1930), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1922–1949), Starohrvatska prosvjeta (1927), Hrvat (1928), Obzor (1928), Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva (1928, 1937–1940), Jugoslovenski turizam (1929), Nova Evropa (1929), Časopis za zgodovino in narodopisje (1931, 1933, 1936, 1937), Novo doba (Split 1933, 1938, 1939), Hrvatska revija (1934), Srpski književni glasnik (1934), Jugoslovenski istoriski časopis (1935, 1937), Jadranski dnevnik (1937), Glasnik Primorske banovine (1939), Hrvatski glasnik (1939), Ljetopis JAZU (1946–1948), Ptujski zbornik (1953), Corsi d’arte ravennate e bizantina (1955), Settimane di studio del Centro italiano di studi sull’alto medioevo (1955). Ističu mu se studije: Untersuchungen in Norddalmatien, s Antunom Colnagom (Jahreshefte des Österreichischen archäologischen Institutes, Beč 1909, Beibiatt), Archäologische Funde in Pettau (Ibid., 1914), Speculatores i beneficiarii na nekim solinskim spomenicima (Starinar, 1922), Militaria Burnensia (Bulićev zbornik, 1924), Novi reljef božanstva Kairos iz Trogira (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1928–1929), Jedan doprinos k pitanju hrvatske krune (Šišićev zbornik, 1929), O predstavama Ilira na antiknim spomenicima (Časopis za zgodovino in narodopisje, 1937, 1/4), Antikni nalazi u Budvi (Glasnik Narodnog univerziteta Boke kotorske, 1937, 1/3), Novi votivni reljefi okonjenih božanstava iz Dalmacije (Hoffillerov zbornik, 1940), Arheološka istraživanja grčke kolonije Issa na otoku Visu (Ljetopis JAZU, 1949), Antike Kopien griechischen Skulpturen in Dalmatien (Festschrift für Rudolf Egger, Klagenfurt 1952). — U povodu 70. godine života Arheološki muzej u Splitu posvetio mu je dva sveska Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku (1954–1957) u kojima je raznovrsnim prilozima sudjelovalo više jugoslavenskih i svjetskih stručnjaka.