ANDRIJČIĆ, Antun, politički radnik i publicist (Punat, 3. V 1858 — Punat, 13. VIII 1927). Osnovnu školu polazio je u Puntu i u Krku, gimnaziju u Rijeci. Bogosloviju je završio u Centralnomu bogoslovskom sjemeništu u Gorici (Gorizia). Zaređen je 1880. Bio je svećenik u Unijama kod Lošinja, zatim u Krku duhovni pomoćnik i koralni vikar te ravnatelj Biskupske kancelarije i naposljetku župnik u Baški do 1909, kad je iz zdravstvenih razloga umirovljen. Istakao se i na političkom polju kao borac za narodna prava istarskog naroda. Prvi put je 1901, izabran u Istarski sabor kao zastupnik seoskih općina kotara Krk-Lošinj-Cres. Biran je ponovno i na kasnijim izborima te je ostao narodni zastupnik do raspusta tog sabora 1916. Na saborskoj sjednici 1909. izabran je u članstvo Zemaljskog odbora u kojem je ostao do 1916. Zbog njegova odlučnoga hrvatskog stava talijanaši su ga optužili kao srbofila (epitet za tobožnje simpatizere sarajevskog atentata). Na temelju tih denuncijacija bio je 29. VII 1914. uhapšen te je proveo tri mjeseca u zatvorima u Trstu i Ljubljani. Pušten iz zatvora kao član Zemaljskog odbora vraća se u Poreč, ali nije smio napustiti grad. U veljači 1917. vojnici su ga sproveli u Beč gdje je bio konfiniran šest mjeseci. Nakon propasti Austro-Ugarske dolazi na Krk i 31. X 1918. postaje član Privremenoga kotarskog odbora, a zatim predsjednik Kotarskog odbora Narodnog vijeća za otok Krk. Da izbjegne deportaciju u Italiju, jer je otok okupirala talijanska vojska, u siječnju 1919. seli u Crikvenicu kako bi lakše bio u doticaju s otokom Krkom i u vezi s vladom u Zagrebu. Nakon oslobođenja Krka (1921), A. se vraća na Krk, gdje postaje potpredsjednik, a zatim predsjednik Kotarskoga upravnog odbora. Bio je i član jugoslavenske delegacije za uređenje imovinskih odnosa s Italijom za Istru i Kastavštinu. — Kao politički i nacionalni radnik surađivao je člancima o položaju našeg življa u Istri i na kvarnerskim otocima od 1902. nadalje (Obzor, Edinost, Naša sloga, Hrvatsko pravo, Crvena Hrvatska, Hrvatska sloboda), povremeno s Ivanom Zucconom, a u Narodnom listu publicirao je niz prikaza Stanje Hrvata u Istri (1883–1888).
LIT.: Vjekoslav Spinčić: Crtice iz hrvatske književne kulture Istre. Zagreb 1926, 122. — Fran Barbalić: Narodna borba u Istri od 1870. do 1915. godine. Zagreb 1952. — Petar Strčić: Otok Krk 1918. Građa o narodnim vijećima SHS i talijanskoj okupaciji 1918. godine. Rijeka 1968. — Isti: Građa o talijanskoj okupaciji otoka Krka (od kraja 1918. do polovine 1919). Rijeka 1970. — Mihovil Bolonić i Ivan Žic Rokov: Otok Krk kroz vjekove. Zagreb 1977, 78–79 i 191.
Mihovil Bolonić (1983)
