ANDRIJIĆ, Marko

ANDRIJIĆ, Marko, graditelj i kipar (Korčula, ? — ?, 1507). Učio je u radionici svojeg oca Andrije Markovića u Korčuli. Od osmog desetljeća XV st. najviše je boravio u Dubrovniku, gdje je ženidbom dobio kuću i imao radionicu kraj dominikanske crkve. Tu je uz druge naučnike odgojio i svoja tri sina – Petra, Josipa i Andriju – koji su uspješno nastavili obiteljski zanat. Prema dokumentima, od 1474. učestale su narudžbe u njegovoj radionici za gradnju kuća, izvedbu kamenarskih ukrasa i uređaja za te zgrade. Od 1474. radio je i na kapeli Sv. Vicka u dominikanskom samostanu i to vjerojatno po nacrtima renesansnog umjetnika Bartolomeja Gracianusa. Istodobno je klesao dijelove kamenog mosta na Pilama s ukrašenom ogradom, a 1475. izradio je monumentalni okvir ulaza na zidinama u gradskoj luci i klesarsku opremu Kneževa dvora. Po nekim dokumentima čini se da je M. načinio stubište s ogradom u dvorištu Kneževa dvora. Narudžbe je dobivao i od stranaca. Mlečanin V. Salvadego naručio je kod njega stupove, kapitele i reljefne zupce te devet prozora za svoju palaču, a plemić V. Valentis 1478. prozore, monumentalni portal, umivaonike i različne ukrasne dijelove za svoju palaču u Mantovi u koju je Marko sa suradnikom Nikom Markovićem i pomoćnicima te dijelove i ugradio. Od 1480. češće je radio u rodnoj Korčuli. Uživao je povjerenje vlasti, pa je 1484. »in arte lapicida et architectura egregius et prudens magister« imenovan gradskim protomagistrom. Tada je već bio dovršio zvonik katedrale s kićenom ogradicom završne terase na koju je postavio osmerostranu ložu s lanternom vrh kupolice. Istovremeno je zidao na zidinama grada, gradio kulu Revelin i klesao grbove za njezina vrata i za gradsku mitnicu. God. 1485. izveo je svoje remek-djelo – ciborij glavnog oltara u katedrali – po drevnom apulijsko-dalmatinskom prototipu, ali u gotičko-renesansnom stilu. Na ciborij je postavio kipove Marije i anđela Navještenja iskazavši se vrsnim kiparom ne samo dekorativne nego i figuralne plastike. Iako je boravio u Korčuli, pretežno je radio za Dubrovčane. Sâm ili s bratom Blažom radio je za privatne kuće i ljetnikovce jednodijelne i višedijelne prozore, portale i arkade, rebra za svodove, zupce i vijence za pročelja, ograde stubištâ i balkonâ. Na tim klesarijama, rađenim po majstorovim nacrtima, kako proizlazi iz pisanih ugovora, česti su figuralni motivi, kod nas inače prilično rijetki u arhitekturi stambenih zgrada. Slične je klesarije izvozio i u druge gradove, npr. u Zadar 1492. Od 1497. do 1502. dovršavao je klesarsku opremu dubrovačkog samostana Apostola, a potom je opet od gradske uprave Korčule isplaćivan za razne radove. Stoga je do 1506. unajmljivao općinske kamenolome na otočiću Vrniku. U to je vrijeme projektirao i započeo graditi zvonik franjevačkog samostana na Hvaru, ali je gradnju završio tek njegov brat Blaž. — Prema dosadašnjim istraživanjima, Marko A. se ubraja među istaknutije hrvatske umjetnike kasnoga XV st. na primorju. Odgojen u tradiciji kasnogotičkog klesarstva Korčule, smjelije je prišao renesansi i zapravo ocrtao raspone prijelaznog stila uvodeći svježe inačice u dalmatinsko kamenarstvo. Njegov susret s Nikolom Firentincem 1482. u Korčuli bio je pri tom manje odlučan negoli raniji rad uz graditelja B. Gracianusa kod dubrovačkih dominikanaca. U srednjovjekovnu unutrašnjost korčulanske katedrale postavio je skladni ciborij i podigao renesansnu ložu s lanternom vrh zvonika. Stvorio je novi tip dalmatinskog zvonika prenijevši ga i u Hvar, da bi ga preuzeli graditelji nekoliko istovrsnih spomenika što su nastali poslije diljem obale. U figuralnom kiparstvu zadržao je ipak jače predaje gotičkog oblikovanja, ali je arhitektonsku plastiku istovjetnih nastojanja obogatio novim antikiziranim motivima. Od vrsnog kamenara izrastao je u humanističkog graditelja koji se okušao kao projektant i izvođač gradnji crkava, samostana i zvonika, javnih i stambenih palača, kula itd. Mnogo je pridonio razvoju umjetnosti južnodalmatinskog quattrocenta i visoko se izdigao nad brojne kamenarske djelatnike otoka Korčule.