ANTUN ZADRANIN (Antonius de Iadra, Antonio da Zara, Antonius Dalmata, Antun Duka), imenovani modruški biskup (Zadar, prva pol. XV st. — ?, poslije 1488). S roditeljima je u mladosti odselio u Zagreb i ondje ušao u dominikanski samostan. U Italiji je završio viši teološki studij i neko je vrijeme boravio u Njemačkoj. Bio je vikar ugarske dominikanske provincije kojoj su pripadali i samostani u sjevernoj Hrvatskoj. Stolovao je u Budimu i ondje na dominikanskom generalnom učilištu predavao Bibliju i sentencije. General Dominikanskog reda Leonardo de Mansuetis dopustio mu je 11. II 1477. da uz određene uvjete stekne naslov magistra teologije, a 10. XII 1477. odobrio mu da u Budim pozove dalmatinske dominikance Serafina Bunića, Tomu Basiljevića i dr. te da ondje po želji kralja Matijaša Korvina organizira sveučilište. God. 1478. postaje kraljev kapelan i ispovjednik kraljice Beatrice. Matijaš Korvin imenovao ga je u prvoj pol. 1480. modruškim biskupom, ali je istovremeno papa Siksto IV odredio na to mjesto Kristofora Dubrovčanina, štićenika kardinala Julijana della Rovere (poslije papa Julije II). Kralj se opirao Papinu imenovanju zaprijetivši šizmom, ali Papa nije popustio, suprotstavljajući se tako proširenju patronata ugarskih kraljeva i nad Modruškom biskupijom. Kralj Matijaš prihvatio je 1483. biskupa Kristofora, ali je A. i dalje samo kao imenovani biskup upravljao Krbavom i Bužanima, južnim dijelom Modruške biskupije te istodobno bio arhiđakon prokurator zadarske katedrale. Stolovao je u Bužanima uz crkvu Sv. Marine. Onamo su 1484. došli izaslanici senjskog biskupa i Kaptola zbog neke parnice. Nezadovoljni njegovom presudom, zaprijetiše mu da će se prizvati na Papu. Poslije 1489. više se ne spominje. — A. je bio priznati teolog, uživao je velik ugled na budimskom dvoru, odlikovao se krepostima te dobio naslov »sluga Božji«. Činjenica da je upravljao dijelom Modruške biskupije uz potvrđenog biskupa Kristofora i da je stolovao u Bužanima unatoč tomu što je sjedište Modruške biskupije 1460. bilo prenijeto u Modruš, možda je zametak višestoljetne raspre o upravnoj cjelini Modruško-krbavske biskupije.
LIT.: Peter Schwarz (Petrus Niger): Clypeus Thomistarum. Venetiis 1481. — Jenő Ábel: Magyarországi humanisták és a Dunai Tudós Társasag. Budapest 1880. — Vilmos Fraknói: Mátyás király diplomatai. Száz, 1(1898) str. 1–14, 97–112, 385–404, 481–489, 769–781, 865–875. — Đuro Šurmin: Hrvatski spomenici, 1. Zagreb 1898, 301, 305, 306. — Conrad Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 2. Monasterii 1914², 136. — Florio Banfi: P. Antonio da Zara O. P. confessore della Regina Beatrice d’ Ungheria (sec. XV). Archivio storico per la Dalmazia, 13(1938) XXVI/152, str. 282–302. — Stjepan Krasić: Hrvatska dominikanska kongregacija (1508–1587). Bogoslovska smotra, 41(1971) str. 298. — Isti: Regesti pisama generala dominikanskog reda poslanih u Hrvatsku. Arhivski vjesnik, 1974–75, 17/18, str. 197, 198, 203, 204 i 211.
Mile Bogović (1983)
