BABAJA, Ante, filmski redatelj (Imotski, 6. X 1927). Roditelji su mu Marjanko, činovnik, i Franka, kućanica. Maturirao je na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu i jedno je vrijeme studirao ekonomiju i pravo. Krajem 1949. zapošljava se u »Jadran-filmu« kao asistent režije, a od 1951. postaje slobodni filmski radnik, najprije asistent režije, od 1955. samostalni režiser kratkometražnih, a od 1961. i igranih filmova. U tijeku 1952. je u Francuskoj volonterski asistirao Jacquesu Beckeru. Sudjeluje u osnivanju filmskog odsjeka na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu 1969. gdje je od početka nastavnik režije pa redoviti profesor. Član je Društva filmskih radnika Hrvatske, a više je puta bio član žirija za dodjeljivanje Nazorove nagrade za film. — Za prvu samostalnu režiju dokumentarnog filma Jedan dan u Rijeci (1955; scenarij D. Gervaisa), dobio je »Zlatnu arenu« za kratkometražni film na festivalu u Puli. Snimio je nekoliko kratkih igranih filmova satiričke intonacije i stilizirane izvedbe prema scenarijima B. Violića: Nesporazum (1958), Lakat (kao takav) (1959), Jury (1962), Ljubav (1963). U pripremi svojih filmova-eseja često je surađivao s V. Kalebom (Ogledalo, 1955), J. Kaštelanom i V. Parun (Brod, 1957), V. Desnicom (Pravda, 1962), V. Gotovcem (Putokazi stoje na mjestu, 1964), T. Ladanom (Tijelo, 1965). U kasnijoj fazi više je orijentiran dokumentarnom filmu (Čuješ li me?, 1965; Kabina, 1966; Čekaonica, 1977; Čuješ li me sad?, 1978). Prvi igrani film Carevo novo ruho (1961) je stilizirana verzija Andersenove bajke, prema scenariju B. Violića, dok je Breza (1967) ekranizacija lirske pripovijesti S. Kolara, (suradnici na scenariju Violić i B.). Na temelju proznih djela S. Novaka režirao je filmove: Mirisi, zlato, tamjan (1971) i Izgubljeni zavičaj (1980). Za svoje kratkometražne filmove Nesporazum i Pravda dobio je nekoliko nagrada na međunarodnim filmskim festivalima u Oberhausenu i Bergamu, a za film Čuješ li me? prvu nagradu za dokumentarni film na festivalu u Beogradu (1965). Za igrani film Breza dodijeljena mu je »Srebrna arena« za režiju na festivalu u Puli (1967) i Nagrada grada Zagreba (1968).
LIT.: Ivo Škrabalo: Hrvatski igrani film (1945–1969). Kolo, 8(128)(1970) 12, str. 1493. — Petar Krelja: Osamljenost u filmovima Ante Babaje. Filmska kultura, 16(1972) 83, str. 7–20. — Petar Volk: Svedočenje, hronika jugoslovenskog filma 1945–1970. Beograd 1975, 82, 87, 125.
Ivo Škrabalo (1983)
