BAGLIVI, Jakov (Armeno), kanonik i pjesnik (Dubrovnik, 24. II 1670 — Lecce, Apulija, 1712). Brat Đure Baglivija. Školu je pohađao u dubrovačkomu Isusovačkom kolegiju, a 1683, ili 1684. isusovci su ga poslali u mjesto Lecce u južnoj Italiji, gdje je liječnik Pietro Angelo Baglivi posinio brata mu Đuru, a njegov brat, kanonik, Jakova, budući da su dječaci Armeno zarana ostali bez roditelja. U Italiji je nastavio školovanje te se posvetio teologiji i kanonskom pravu; za svećenika je zaređen 1693. Neko je vrijeme boravio u Rimu, pisao latinske ekloge te bio primljen u Accademia degli Arcadi. Vrativši se u Lecce, djelovao je kao kanonik katedrale; ne stoji tvrdnja nekih biografa (Š. Ljubić) da je bio liječnik. Bogatu knjižnicu ostavio je oporučno dubrovačkom svećenstvu.
LIT.: (Nekrolog). Notizie istoriche degli Arcadi morti, 3. Roma 1721. — Sebastijan Slade-Dolci: Fasti Litterario-Ragusini. Venetiis 1767. — Šime Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Beč i Zadar 1856. — Niko I. Gjivanović: Dubrovčani braća Gjuro i Jakov (Armeno) Baglivi. Srđ, 6(1907) 17, str. 778–781; 19, str. 886–888.
Dugački Vladimir (1983)
