BAHORIĆ, Belizar

BAHORIĆ, Belizar, kipar (Draga kod Rijeke, 24. XI 1920). Studirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1940–1950 (specijalka A. Augustinčić i F. Kršinić). Studij je prekinuo 1941. te 1944. prešao na oslobođeno područje u Gorskom kotaru gdje je djelovao kao likovni suradnik Primorskog vjesnika. God. 1950. do umirovljenja 1976. bio je nastavnik, a 1962–1976. direktor Škole primijenjene umjetnosti u Zagrebu. — U Bahorićevu kiparskom radu očituje se nekoliko razvojnih faza: realistički oblici s tematikom rata, otpora i ljudskoga stradanja s naglašenim unutrašnjim sadržajem motiva (Logoraši iz Mauthausena, skulpture inspirirane Goranovom Jamom, stojeći likovi, glave i ruke, 1961), spomenici revolucionarnog pokreta – Bombaš (Ledenice, 1961), spomenici Aliji Alijagiću i NOB-i (Delnice, 1954–1955), palim borcima (Duga Resa, 1956), reljef u kosturnici borcima Moslavine (Čazma, s F. Wenzlerom i E. Murtićem, 1956. i 1965), spomenik NOB-u (Veliko Trgovišće, 1966), kosturnica palim borcima 2. brigade XIII proleterske divizije (Hreljin, 1982), poprsje Josipa Kraša (Karlovac, 1959), traženje izražajnosti materijala u simboličkim oblicima s obilježjima apstrakcije (Razderane forme I, II i III, 1960–1961, te Šuplji oblik, Probodene forme, Raspadanje kristala – u raznovrsnim materijalima, sve 1962), studij odnosa oblika potpune kiparske apstrakcije te vraćanje realnim motivima simboličkih aluzija (ciklus Erotske igre, transpozicija stvarnosti u znakove – Cvijet, Školjka, Gljiva, Naranča). — Radi u bronci (1968. radio je u željezu na Accademia internazionale del ferro u Trevisu) i u kombinacijama metala, nastojeći raznovrsnim postupcima obradbe oplemeniti kiparski materijal i dati mu posebnu izražajnu vrijednost. Radio je grafike (tuš i olovka) iz NOB-a (Partizan I i II, Skice za ilustracije, 1944), s omladinskih radnih akcija. Dobio je nagradu za skulpturu Zagrebačkog salona (1974), zlatnu medalju za skulpturu na Biennale Dantesco u Ravenni (1975) i prvu nagradu – ex aequo – na »L’arte del ferro« u Riminiju (1977). Samostalno je izlagao u Zagrebu (1960. sa S. Luketićem, 1964, 1971, 1975, 1979/1980), Rijeci (1968, 1971. s E. Murtićem, 1974), Splitu (1972. i 1978), Novom Sadu (1976), Skoplju (1976). Predstavio se i na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu: izložbe ULUH-a, odn. HDLU-a u Zagrebu, Splitu, Beogradu, Ljubljani i Sarajevu od 1953. do 1977; »Mart«, kunstenaars uit Zagreb (Rotterdam 1962); Zeitgenössische jugoslawische Malerei, Graphik und Plastik (Linz, Graz i Beč 1962); Crteži, akvareli i grafike iz NOR-a (Beograd 1963); Zagrebački salon (Zagreb 1965, 1966, 1972, 1974); Treći trijenale likovnih umetnosti (Beograd 1967); Savremena hrvatska umetnost (Beograd 1967); Aspetti del’ arte jugoslava (Macerata 1967); La scultura in ferro nella citta domani (Trst 1968); La scultura in ferro (Treviso 1968); 5^a Biennale d’arte del metallo (Gubbio 1969); Grupa Galerija »Forum« (ambulantno 1970–1973); Arte Croata (Pordenone 1972); L’Accademia internazionale del ferro (Marocco di Treviso 1972); Art Yugoslavia (Starnberg—München 1973); Opere e documenti storici jugoslavi – Arte della resistenza nel mondo (Milano 1975); II^a Biennale internazionale Dantesca (Ravenna 1973, 1975, 1977); Umjetnici stvaraju u slobodnom gradu (Zagreb 1975); Park skulpture (Karovac 1975); Nagrada INE ’76 (Zagreb 1976); Opere d’arte per il Friuli (Pordenone 1976); Hrvatsko kiparstvo 1955–1975 (Zagreb 1977); Primavera di Riccione (Riccione 1977); L’arte del ferro (Cerasolo Ausa—Rimini 1977); L’Accademia del ferro (Bologna 1977) i dr.