BARILOVIĆ, Ludovik (Barilovics), pavlinski general (Győr, ? — Maria Thall kod Požuna, 19. XII 1712). Potječe od stare hrvatske plemićke obitelji. Postavši pavlin, studirao je u Lepoglavi filozofiju, a u Pragu teologiju. Djelujući od 1679. kao upravitelj pavlinskih misija u gornjoj Ugarskoj i Transilvaniji, bio je od inovjeraca često zlostavljan, mučen te utamničen. O misijskom radu redovito je svake godine slao izvještaje Kongregaciji za širenje vjere u Rimu (Arhiv Propagande, Acta, vol. 82 i 83). U svom redu dvaput je obavljao službu generala (1690–1696. i 1709–1712). Za prvog upravnog mandata odlučno se opirao nastojanjima hrvatskih i austrijskih pavlina oko uspostave zasebne redovničke provincije. U tom su uspjeli tek kad je za generala 1696. izabran Gašpar Malečić, dotadašnji generalni vikar i glavni zagovornik otcjepljenja hrvatskih samostana od mađarskih. Poslije smrti tiskana mu je propovijed o Josipu Arimatejskom.
DJELA: Discursus praedicabiles Num. XV. Mariae sub Cruce consolatoris Divi Joseph ab Arimathaea honori dicati. Posonii, Typ. Pauli Royer 1730.
LIT.: Nikola Benger: Annalium eremicoenobiticorum ordinis Fratrum eremitarum s. Pauli Primi eremitae, 2. Posonii, Typis Haeredum Royerianum 1743, 264–265, 417–422, 453–456. — Ivan Krstitelj Tkalčić: O stanju više nastave u Hrvatskoj prije, a osobito za Pavlinah. Rad JAZU, 1888, 93, str. 98–100. — József Szinnyei: Magyar írók élete és munkái, 1. Budapest 1891.
Franjo Emanuel Hoško (1983)
