BARNEO, Nikola (Barneus), bibliofil (Dubrovnik, potkraj XV st. — Dubrovnik, prije 22. VIII 1529). Sin Mihovila. Studirao je najvjerojatnije u Italiji te stekao naslov doktora obaju prava. U Dubrovniku se spominje od 1498. God. 1501. sukobio se s Vijećem umoljenih, a 1504. bio je kapelan crkve Sv. Andrije i »officialis« bratovštine Sv. Marije Velike. Kako je javno uvrijedio Dubrovačku Republiku, protjeralo ga je Vijeće umoljenih 1510. na dvadeset godina te odlazi u Italiju. Već 1511. bio je pomilovan, a 1512. zastupao je Republiku u Rimu. Prema oporuci, koju je napisao za kuge u Dubrovniku 1. IV 1527, znaju se podaci o njegovoj biblioteci i zbirci rukopisa. Dio rukopisne zbirke »libri antiqui … ligati et desligati, scripti caractere langobardo in caprina« ponio je 1510. sa sobom u Italiju i tamo je pokušao tiskati, što mu nije uspjelo. U oporuci je ovlastio izvršitelje da se brinu oko ostvarenja njegove namjere »qui in Ragusi con aiuto della Signoria«. U protivnom, rukopise je trebalo predati benediktinskom samostanu Sv. Jakova u Višnjici u Dubrovniku, kojemu je, kao i samostanu istog reda Sv. Marije na Mljetu, bio ostavio oporukom i neke knjige. Veći dio biblioteke namijenio je gradu Dubrovniku uz uvjet da se tim knjigama otvori javna gradska knjižnica. U protivnom, knjige je trebalo prodati na dražbi. Iz arhivskih podataka poznato je da su knjige prenesene u notarijat Dubrovnika i popisane 31. III 1539 (127 djela, više knjiga bez podataka i zbirka rukopisa u tri sanduka). Kako želja darovatelja nije ostvarena, knjige su vjerojatno prodane na dražbi.
LIT.: Konstantin Jireček: Beiträge zur ragusanischen Literaturgeschichte. Archiv für slavische Philologie, 21(1899) 3/4, str. 427–429, 431, 434, 509–511. — Frano Kesterčanek: Naučna biblioteka u Dubrovniku. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 2(1951) 1/4, str. 32.
Tatjana Radauš (1983)
