BATEL, Josip Antun

BATEL, Josip Antun (Battel), povjesničar-amater (Barban, 18. III 1827 — Barban, 22. XII 1889). U Barbanu – gdje je proveo život – bio je plaćeni orguljaš zborne crkve, zatim općinski aktuar i blagajnik (1851), kancelar zborne crkve (1857) i općinski načelnik (70-ih godina). — Povjesničar Petar Stanković potaknuo je Batela već u mladosti da počne proučavati spise i knjige barbanskoga općinskog arhiva u kojem je radio. Prepisujući glavne spise, B. je skupio opsežan vlastiti arhiv te počeo pisati barbansko-rakaljske anale po uzoru na stare analiste. Od 1867. dopisivao se s povjesničarom Petrom Kandlerom o tada aktualnoj temi lociranja Nesakcija, o gradinama i o drugoj istarskoj povijesnoj problematici. Slao mu je i neke orografske karte za područje Barbana i Raklja. Od Labinjanina Tommasa Lucianija tražio je 1873. u Veneciji različne podatke i s njim se češće dopisivao (1876, 1877. i 1878). U koparskom tjedniku La Provincia dell’Istria (1876–1878) objavio je prijepise barbanskih spisa i izvještaja na talijanskom jeziku. God. 1880. objavio je u podlistku Naše sloge prilog Glagoljica u Barbanu, Raklju i Motovranu (danas Mutvoran). Za I. Kukuljevića, s kojim se dopisivao, izradio je rodoslovlje Petra Stankovića, a u pismu od 9. III 1889. priopćio mu je neka sjećanja o Stankoviću. Tom prilikom B. se osjećajno identificirao s hrvatskim stanovništvom Barbana i Raklja (»naš narod«). — Sav je Batelov rad vezan za barbansko-rakaljsko područje, no kako njegovi anali nisu kritički obrađeni ni objavljeni, djelo mu se još uvijek ne može ocijeniti. Svakako, njegova je zasluga što su se u prijepisu sačuvali mnogi znameniti spisi iz nekadašnjega izgorjelog općinskog arhiva i crkvenog arhiva u Barbanu. Vrijednu Batelovu ostavštinu dobio je svećenik Luka Kirac, koji ga je osobno poznavao, i koji ju je krišom od talijanskih fašističkih vlasti prenio u Jugoslaviju te predao JAZU u Zagrebu, gdje se i sada nalazi.