BEŠEVIĆ, Stevan P., pjesnik, prozni i dramski pisac, publicist i konstruktor (Sremska Mitrovica, 23. VIII 1868 — Beograd, 6. IX 1942). Sin je Petra, trgovca, i Mileve, rođ. Njinoverskovič (njemačko-poljskog podrijetla). Osnovnu školu i nekoliko razreda gimnazije završio je u Sremskoj Mitrovici. Od 1888. do 1891. bio je u Kotoru u vojsci, a 1895. zaposlio se u Splitu kao koncipijent u advokatskoj kancelariji L. Bakotića te praktikant na sudu. God. 1896. dolazi u Zagreb gdje je najprije urednik satiričkog lista Vrač pogađač, a poslije je otvorio fotografski atelijer. Bio je jedan od organizatora Zmajeve proslave u Zagrebu 1899, a kao sljedbenik ideja S. Miletića odbio je vladinu ponudu da uređuje Narodne novine. God. 1911. prešao je u Beograd i bio prevodilac Presbiroa Ministarstva inostranih dela Srbije. Odatle je nastavio uređivati Vrač pogađač u Novom Sadu sve do 1914, kad je list zabranjen. Za I svjetskog rata bio je činovnik Presbiroa u Nišu (1915), a zatim na Krfu. God. 1918. vratio se preko Soluna u Beograd gdje je uređivao dječje novine Naš list (1921–1924), a zatim bio urednik Službenih novina do umirovljenja 1935. — Prvu pjesmu Divna si zoro… objavio je u listu Fruška gora (1887, 6). Satiričkom, rodoljubnom, prigodnom i dječjom poezijom (Zmajevka; Tri svetla dana, Beogradu, Mojim kćerima o zemlji Utopiji), proznim, dramskim i publicističkim radovima surađivao je u publikacijama: Mirođija (1893, 1894), Bosanska vila (1894–1897, 1901, 1909, 1910, 1912, 1913), Golub (1894, 1895, 1897), Srbobran (1894–1896, 1899, 1901; Novi Srbobran 1904–1906; Srbobran 1907, 1908, 1910), Brankovo kolo (1895, 1899, 1901, 1902, 1904, 1906, 1907, 1912, 1914), Delo (1895, 1905, 1912, 1913), Luča (1895, 1897, 1899, 1900), Vrač pogađač (1896, 1899, 1900–1902, 1905, 1913), Zora (1897, 1899, 1910), Neven (1898–1901, 1903), Tribuna (1910, 1911), Pijemont (1911, 1913), Srpski književni glasnik (1912, 1929), Zvezda (1912), Književne novosti (1914), Srpsko đače (1914), Ratni zapisi (1915), Srpske novine (1916–1918), Zabavnik (Krf 1917, 1918), Misao (1919/20, 1921, 1928, 1929, 1931, 1932), Naš list (1921–1924), Venac (1922, 1926, 1928–1934), Književni sever (1926, 1928), Politika (1928, 1929, 1931, 1932, 1936–1939), Vreme (1928, 1930, 1936), Glasnik podmlatka Crvenog krsta (1929, 1930, 1933, 1936, 1938–1940), Zorica (1929–1931), Kritika (Beograd 1930–1932), Volja (1930), Život i rad (1930, 1931), Književna krajina (1931), Letopis Matice srpske (1932–1936, 1938–1940), Javno mnjenje (1933), Južni pregled (1933–1935), Narodna odbrana (1933, 1935–1937), Jugoslovenski list (1936) i dr. (Potpunije podatke o suradnji u periodici vidi u: Bibliografija rasprava, članaka i književnih radova, 4. Zagreb 1959.) Njegovi su tekstovi uvršteni u brojne kalendare, almanahe i godišnjake te u Antologiju novije lirike (Beograd 1921). Potpisivao se: Petrov, Petronius, Zmajski, Pecija, Mirza, 5rov, Pec-i-ja, Pe-ci ja, Vrač-Pogađač, Steb., S., S. B., St. P. B., St. B. . .ć, B. . .ć, B. . . Zbog alegorijske poeme Vila i orao (1894), koja je bila zabranjena i zaplijenjena, odgovarao je pred austrijskim vlastima. Drama Za suncem i melodijska bajka Kneginja Maja (uglazbio P. Krstić) prikazane su u Narodnom pozorištu u Beogradu 1923. Uredio je Ilustrovanu đačku antologiju (1928). Djela su mu prevođena na njemački i talijanski. B. je konstruirao modele aviona i demonstrirao ih prvi put u Zagrebu 1910. Najviše je pažnje pobudio let modela helikoptera u Beogradu 1911. Poslije je izradio više modela jednokrilaca, dvokrilaca i višekrilaca koji su za pogon koristili gumenu traku. Stekao je priznanje za nekoliko patenata iz aeronautike. Beševićeva politička orijentacija našla je odraza u njegovoj satiričkoj i rodoljubnoj lirici kojom vladaju didaktički i sjetno-idilički tonovi (T. Đukić). — Njegov sin Nikola (Split, 23. IV 1892 — Beograd, 2. VII 1970) i kći Milica (Split, 3. II 1896 — Beograd; 6. IV 1941) bili su slikari; od 1911. živjeli su i djelovali u Beogradu.
