BELAJ, Adalbert (Bellay, Adalbertus), vjerski pisac i pedagog (Varaždin, 6. IX 1730 — Križevci, 12. VIII 1783). U Varaždinu je završio osnovno i gimnazijsko školovanje, a 1747. u Ormožu stupa u franjevačku provinciju Sv. Ladislava. Filozofiju je slušao u samostanskim školama u Remetincu (1749/1750) i Varaždinu (1750/1751), a teologiju u Zagrebu (1751–1755). Već je 1755. položio ispit za profesora filozofije, a 1759. za profesora teologije. Filozofiju je predavao u Varaždinu (1757/1758) i u Zagrebu (1758/1759); dogmatsku teologiju u Pečuhu (1762–1765) i Varaždinu (1765–1768). Bio je samostanski starješina u Varaždinu (1768/1769) i Zagrebu (1769/1770, 1777–1780), savjetnik provincijala (1771–1774) i zamjenik provincijala (1774–1777). — B. je 1755. za potrebe studenata sastavio filozofski udžbenik Logica (rukopis od 386 stranica u Knjižnici franjevačkog samostana u Varaždinu). U Varaždinu je oko 1767. napisao udžbenik dogmatske teologije Praelectiones theologicae koji je također ostao u rukopisu (čuva se u franjevačkom samostanu u Čakovcu). U tom spisu od 492 stranice B. razrađuje pitanja trinitarne teologije, ekleziologije i eshatologije. Pri kraju profesorske službe u Pečuhu i Varaždinu priredio je i objavio teološke formulacije za javnu raspravu.
DJELA: Conclusinnes ex universa theologia… quas exposuit in Conventu et Studio generali Quinque-Ecclesiensi… (suautor Kvirin Horvat). Zagrabiae 1765. — Conclusiones ex universa theologia… quas exposuit in conventu Varasdinensi. Zagrabiae 1768.
LIT.: Franjo Emanuel Hoško: Škole hrvatske franjevačke provincije sv. Ladislava (1613–1783). Zagreb 1968, 87, 98, 122.
Franjo Emanuel Hoško (1983)
