BENZONI, Ivan Antun

BENZONI, Ivan Antun, senjsko-modruški biskup (Rijeka, oko 23. V 1693 — Rijeka, 3. XII 1745). Po ocu Feliksu i majci Uršuli, rođ. Marotti, potječe iz uglednih riječkih patricijskih obitelji. Njegov ujak Juraj Franjo Marotti bio je pićanski biskup (1714–1740). U Perugi je studirao filozofiju i teologiju i ondje doktorirao 1713, a potom je u Rimu studirao govorništvo, gdje je 1717. zaređen za svećenika. Po povratku u Rijeku postao je kanonik Zborne crkve, zatim generalni vikar pićanskog biskupa J. F. Marottija, nedugo nakon toga imenovao ga je car Karlo III modruškim arhiđakonom, posebnim savjetnikom svoje ambasade pri Sv. Stolici i čuvarem carskog arhiva u Rimu, a 1730. postao je senjsko-modruški biskup. Sahranjen je u Zbornoj crkvi u Rijeci. — God. 1716, prigodom posvete Nikole Pohmajevića za senjsko-modruškog biskupa, B. je održao govor na latinskom jeziku koji je 1718. tiskan u Ljubljani. Na bečkom dvoru isposlovao je stipendiju za školovanje šestorice svojih klerika u isusovačkom kolegiju u Rijeci, a svećenicima je pribavio materijalnu pomoć. Od Propagande u Rimu nabavio je hrvatskih i glagoljskih liturgijskih knjiga i moralno-teoloških priručnika te ih je dijelio kleru. S vojnom upravom u Lici i Krbavi, koja je sebi svojatala pravo podjeljivanja župa, imao je dosta neprilika, ali je uspio vratiti to pravo biskupu. Sjedinjenog marčanskog episkopa Teofila Pašića imenovao je svojim vikarom za vjernike istočnog obreda na području Senjsko-modruške biskupije sa željom da prihvate jedinstvo s Katoličkom crkvom. Taj pothvat Benzoniju nije uspio, ali su njegova nastojanja oko izobrazbe klera, obnove vjerskog života i kulta urodila vidljivim plodovima (J. Burić).