BERNARDIN IZ PARME

BERNARDIN IZ PARME (Bernardinus di Parma), talijanski inženjer, graditelj utvrda i oružar (XV st.). U Dubrovnik je došao iz Ancone po preporuci Nikole Sima Bunića, a radio je u isto vrijeme kad i poznati firentinski graditelj Michelozzo di Bartolomeo. Dubrovačka vlada bila je, kao i cijela Evropa, zabrinuta za opstanak nakon osvojenja Carigrada 1453. Stoga su počeli radovi na dogradnji i pojačanju postojećih utvrda i izgradnja novih te sistematsko naoružavanje. Nakon Bernardinova dolaska, zaključeno je 11. V 1461. da ga se isplati i otpusti, ali već 16. svibnja uzet je na pokusni rad (rukovanje bombardama i izvedba sprava za njihovo prenošenje, mišljenje o produbljenju gradske luke). Nalaz komisije potvrdio je njegovo znanje i vještinu, pa je zaposlen na godinu dana s plaćom od 150 dukata – drugom po visini iznosa u povijesti Republike (najvišu je imao Michelozzo). Ugovori su produžavani na godinu dana 4. V 1462. i 27. V 1463. U službu je primljen za izvedbu radova u drvu, za raznovrsne građevinske poslove na području cijele Republike, za produbljivanje gradske luke; uz to se imao brinuti za izradbu i uređenje bombarda te upravljati pucanjem (samo u tijeku 1462. salio je 32 bombarde). Sredinom kolovoza 1462. upućen je u Ston da bi izradio projekt za proširenje obrambenog jarka ispred gradskih zidina od izvora Vela voda do pristaništa i za podizanje drvenih palisada i da nađe rješenje za lakšu manipulaciju brodovima na pristaništu. Dao je 1463, zajedno sa zlatarom Pavlom Antojevićem Dubrovčaninom, projekt za izgradnju predzida prema Srđu, koji nije prihvaćen. Posljednji put spominje se u arhivskim spisima u lipnju 1463. kad je imao, zajedno s Michelozzom, odrediti zgrade izvan zidina koje je trebalo srušiti da ne bi poslužile protivniku prilikom napada na grad. U doba intenzivne i svestrane aktivnosti na pojačavanju utvrda i priprema za napade, vjerojatno nisu svi detalji bilježeni, pa nije moguće odrediti cijelu Bernardinovu aktivnost.