BERNARDIN RABLJANIN (Bernardius ex Arbo, iz Raba), vikar dalmatinske franjevačke provincije Sv. Jeronima. U doba dok je bio vikar (prema Fabijaniću, 1494) dopustio je franjevcu Ludoviku iz Korčule uporabu jednog latiničkog rukopisa, što je vidljivo iz bilješke na samom rukopisu (»Iste liber pertinet ad locum Corculae, concessus ad usum fratris Lodovici de Corcula per vicarium provinciae tunc temporis fratrem Bernardinum ex Arbo«). U tom tzv. Korčulanskom rukopisu iz XV st. (čuva se u bečkoj Nacionalnoj biblioteci) zabilježene su dvije hrvatske srednjovjekovne pjesme s početnim stihovima: »Da nu se fsi ponizimo« i »U sej vrime godišća«. Ova potonja prepjev je jedne varijante poznate latinske božićne pjesme In hoc anni circulo. Obje hrvatske pjesme objavio je F. Menčik, iznijevši mišljenje da su i pjesme i rukopis korčulanskoga podrijetla. Prema verzijama istih pjesama u ostalim hrvatskim srednjovjekovnim rukopisima F. Fancev zaključuje da pjesme pripadaju općem fondu hrvatske srednjovjekovne poezije. Na temelju činjenice da se varijanta pjesme U sej vrime godišća našla i u latiničkom rukopisu još jednog Rabljanina – fra Matija Picića (1471) C. Fisković pretpostavlja da bi se upravo u osobama kao što su bili Picić, Bernardin i njima slični, mogli kriti oni anonimni hrvatski srednjovjekovni stihotvorci koje Marulić naziva »začinjavcima«.
LIT.: Donat Fabijanić: Storia dei frati minori, 2. Zadar 1864, 337. — Ferdinand Menčík: Zwei dalmatinische Kirchenlieder. Archiv für slavische Philologie, 1881, V/2, str. 267–274. — Franjo Fancev: Vatikanski hrvatski molitvenik i Dubrovački psaltir. Zagreb 1934, XXI–XXII. — Cvito Fisković: Rapska pjesmarica iz druge polovice XV stoljeća. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1953, 24, str. 28.
Nikica Kolumbić (1983)
