BETONDIĆ, Damjan (Damo), pjesnik (Kobaš kod Stona?, oko 1690 — Kobaš, oko 1760). Pripadnik obitelji koja je iz Bosne doselila u Kobaš, gdje je tijekom vremena stekla imanje te izgradila oveću kuću koja se i do danas održala. Njegovi roditelji Vicko i Ana, rođ. Karabuča, imali su mnogo djece, među njima i Josipa, poznatog pjesnika i prevodioca. Damjan je učio u dubrovačkim isusovačkim školama, gdje je dobio solidnu klasičnu naobrazbu. Po svemu sudeći, znatan dio života proveo je na obiteljskom imanju u Kobašu. Prema šturim vijestima te neznatnim i nepouzdanim podacima, bavio se i pjesništvom. Ni F. M. Appendini nije znao ništa pobliže kazati o njegovu pjesničkom radu. Naveo je uopćeno zapažanje »pisao je male pjesme koje su ostale u rukopisu«, što su potom drugi mehanički preuzimali. Poneki ga zamjenjuju s istoimenim nećakom, pripisujući mu nekritički njegove pjesmotvore. Dosad nije pronađen nijedan njegov pjesmotvor, no mogao je pripadati minornijim dubrovačkim stihotvorcima, u vrijeme kada je presušivala izvornija pjesnička riječ.
LIT.: Franjo Marija Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, istoria e letteratura de’Ragusei, 2. Dubrovnik 1803, str. 247. — Ivan Stojanović: Dubrovačka književnost. Dubrovnik 1903, 235–236. — Pavo Mitrović: Dubrovački prijevodi Ovidijevih heroida. Crvena Hrvatska, 19(1909) 63, str. 3–4.
Miljenko Foretić (1983)
