BISAŠKI, plemićka obitelj u staroj Križevačkoj županiji, vlasnici grada Bisaga na rijeci Lonji, sjeverno od Zeline (XIV i XV st.). U objavljenim arhivskim spisima navode se u latinskim oblicima de Bigzad, Bikzaad, Byksad, Bykzaad, Bykzad i Byzad, a u mađarskim izvorima u obliku Bikszádi. U većine pisaca i u priručnicima navodi se da potječu od plemićke obitelji Grebengradskih; isti podatak naveo je Ladislav Hermanov Grebengradski, dokazujući 1484. svoje pravo na Bisag. Prema J. Bösendorferu, Bisaški su bili ogranak plemićâ zvanih Rakovački, nastanjenih u široj okolici grada Rakovca (Rokonok, Rokolnok, kod današnjeg sela Rakovca istočno od Zeline). Prvi se 1389. spominje magister Emericus filius Mykech de Bykzad (de dicta Bykzad). God 1429. podijelio je kralj Žigmund njegovim sinovima Nikoli i Jurju (umro prije 2. V 1457) »ius gladii«, a 1430. darovnicu na više posjeda u Križevačkoj i Zagrebačkoj županiji; iste darovnice odnosile su se i na Jurja i Nikolu, sinove Franje de Rakonok alias Sz. Peter (Sz. Peter, Zenthpeter, Wyhelzentpeter, Ujhely, Wyhel = Novo Mjesto, istočno od Zeline; prema Bösendorferu ti plemići bili su također ogranak Rakovačkih). U hrvatskomu javnom životu spominje se Juraj B., plemićki sudac Zagrebačke županije (prije 1436) i podban (od oko 1438); u ispravi bana Ulrika Celjskog oko 1450. navedeni su on i Thoma de Zyrak vicebanis et comitibus nostris crisiensibus ipsorumque vicecomitibus et judicibus nobilium comitatus crisiensis eiusdem. Njegov sin Petar (umro prije 21. II 1478), posljednji muški odvjetak obitelji, oporučno je ostavio Bisag i ostala imanja svojoj sestri Ani, udovici Nikole Kaštelanovića, dobivši 1474. dozvolu kralja Matijaša Korvina. Grad je bio u posjedu te obitelji sve do njezina izumrća u XVI st. Poslije ga je po ženskoj lozi naslijedila obitelj Gereczi od koje su potekli ogranci obitelji Ratkaj (Rattkay), Gottal, Patačić i Keglević. Podatke o njihovu srodstvu s Bisaškima sadržava genealogija posljednjih Bisaških u djelu Aleksandra Patačića Status familiae Patachich (1740, 1747–1814, rkp. u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, str. 31, 33).
LIT.: Ivan Kukuljević Sakcinski: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 1. Zagreb 1862, 197, 202, 208, 211–213, 215. — Dezső Csánki: Körösmegye a XV-ik században. Budapest 1893. — Ivan Krstitelj Tkalčić: Povjestni spomenici Zagreba, 2. Zagreb 1894. — Josip Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. — Đuro Szabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920, 82. — Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JA, 1959, 2, str. 320, 368–370; 1960, 3, str. 563, 566, 570–571, 586, 591, 616, 621–622, 628–629. — Tadija Smičiklas: Diplomatički zbornik, 17. Zagreb 1981.
Krešimir Nemeth (1983)