BOŠKOVIĆ, Ruđer Josip, matematičar, fizičar, astronom, filozof, diplomat i pjesnik (Dubrovnik, 18. V 1711 — Milano, 13. II 1787). Školovanje je započeo u Dubrovniku u Collegium Ragusinum, nastavio u Rimu u Collegium Romanum kod profesora C. Nocettija i O. Borgondija. Nakon završena studija filozofije, matematike i fizike, predavao je u nižim razredima Rimskog kolegija, nastavivši istodobno studij teologije te se zaredio kao isusovac, a uskoro preuzima Borgondijevu katedru matematike u Rimskom kolegiju. Već 1736. počeo je objavljivati rasprave, obilježene njutnizmom, s područja matematike, fizike i astronomije, koje su na godišnjim javnim sastancima branili njegovi studenti. God. 1742. povjereno mu je da istraži pukotine na kupoli crkve Sv. Petra u Rimu, o čemu je s dvama rimskim profesorima matematike, T. Le Seurom i F. Jacquierom, napisao poseban izvještaj. Istodobno bavio se i drugim tehničkim poslovima, primjerice obnovom lukâ u Riminiju i Savoni. Već u prvim radovima pisao je o problemu oblika i veličine Zemlje te nejednakosti sile teže. Da bi riješio taj problem, trebao je izmjeriti meridijanski stupanj na različnim mjestima Zemlje te je stoga kanio otići s ekspedicijom u Brazil. No papa Benedikt XIV zadržao ga je da taj posao obavi u Papinskoj Državi pa je B. zajedno s isusovcem Ch. Le Maireuom izvršio mjerenja i opažanja te rezultate objavio 1755. u opsežnom djelu De Litteraria expeditione. God. 1757. kad je izbio spor zbog pograničnih voda između Lucce I Toskanskog vojvodstva, B. je kod austrijskog cara u Beču zastupao Luccu i uspio isposlovati rješenje u njezinu korist. Za boravka u Beču završio je i tiskao svoje glasovito djelo Philosophiae naturalis theoria (1758). Zbog promijenjenih prilika u Rimu i kritike njegovih njutnističkih pogleda, prihvaća ponudu markiza Romagnolija da o njegovu trošku putuju Italijom, Francuskom i Engleskom. U Parizu se zadržao nekoliko mjeseci obavljajući neke diplomatske poslove za Dubrovačku Republiku te je u Englesku doputovao sam. U Londonu se kretao u krugovima istaknutih znanstvenika, a 1761. primljen je u članstvo Royal Society. Akademijinom potporom kreće u Carigrad kako bi motrio prolazak Venere ispred Sunca, no zadržavši se dulje u Veneciji, stiže u Carigrad prekasno. Tu se razbolio i ostao punih sedam mjeseci te s engleskim poslanikom Porterom krenuo natrag preko Bugarske, Moldavije i Poljske, odakle je htio otići do Petrograda, ali zbog slaba zdravlja ostaje u Varšavi. Putovanje od Carigrada do Poljske iscrpno je opisao u svom Dnevniku (Bassano 1784). Nakon oporavka otputovao je preko Šleske i Austrije u Italiju, gdje je 1763. izabran za profesora matematike na Sveučilištu u Paviji. God. 1764. povjerene su mu pripreme za osnutak zvjezdarnice u Breri kod Milana. B. je izradio sve potrebne nacrte, predvidio cjelokupnu astronomsku opremu te započeo sustavnim astronomskim istraživanjima, primjenjujući svoje metode u praktičnoj astronomiji, osobito istražujući pogreške astronomskih instrumenata. Usprkos njegovim vrlo širokim idejama, dana je prednost isusovcu L. Lagrangeu, pa je 1772. B. razriješen dužnosti upravitelja zvjezdarnice. God. 1774. odlazi u Francusku i prihvaća mjesto upravitelja optike za mornaricu u Parizu, gdje je imao usavršiti teoriju i olakšati primjenu akromatskih dalekozora. Dobio je francusko državljanstvo i stekao mnoga prijateljstva među znanstvenicima (J. J. Lalandom, A. C. Clairautom, Ch. Messierom, P. F. Méchainom i dr.). No uskoro su zaredali nesporazumi u Akademiji: najprije prijepor s Rochonom oko prioriteta otkrića objektivnog mikrometra, potom sukob s P. S. Laplaceom glede metode određivanja staza kometa, kojemu je povod bila Laplaceova kritika određivanja staza na temelju pretpostavke jednolika gibanja po pravcu. Istodobno B. dovršava svoje radove iz optike i astronomije te traži dvogodišnji dopust za odlazak u Italiju i pripremu tekstova za tisak. Dobivši 1782. dopust, odlazi u Bassano, gdje 1785. izlaze njegova djela u pet velikih svezaka pod nazivom Opera pertinentia ad opticam et astronomiam. Boravak u Italiji produljivao je dvaput, radeći pretežno u Breri. Zbog naporna posla na redigiranju tekstova, zdravlje mu se znatno pogoršalo te se tada pojavljuju i prvi znakovi duševne bolesti. Umro je u Milanu od komplikacija upale pluća; pokopan je u crkvi Santa Maria Podone. — Najvažniji Boškovićev prinos znanosti jest u shvaćanju strukture tvari. Njegova se teorija začela u nekoliko različnih djela, osobito u De viribus vivis (1745) i De lumine (1748), a sustavno je izložena u djelu Philosophiae naturalis theoria (1758). Prema Boškoviću, tvar se sastoji od neprotežnih i nedjeljivih čestica – točaka. Tradicionalni pojam nedjeljive protežnosti držao je znanstveno i filozofski proturječnim i prema tome neodrživim. Fizikalni prostor ne postoji bez tvari i njega sačinjavaju diskretne fizikalne točke na pojedinim međusobnim udaljenostima determinirane privlačnom ili odbojnom silom. Ta je sila u vrlo malim udaljenostima odbojna, a u velikim u skladu s Newtonovim zakonom gravitacije. Kako je promjena sile neprekinuta u skladu sa zakonom neprekinutosti, koji po Boškoviću vrijedi za sve promjene u prirodi, ona mora prijeći od odbojne u privlačnu preko točke nedeterminirane ni jednom od dviju sila. B. zaključuje da sila u malim udaljenostima više puta mijenja određenje za privlačenje i odbijanje. Ta promjena sile između dviju čestica – točaka – predočena je tzv. Boškovićevom krivuljom i temelj je za tumačenje svih prirodnih pojava. Osobite udaljenosti između dviju čestica su one za koje krivulja presijeca os apscisa, tzv. točke kohezije i nekohezije. Nedjeljive i neprotežne čestice – točke – mogu biti poredane na različne načine i tako tvoriti čestice različnih rasporeda točaka. Točke koje se nalaze na malim udaljenostima tvorit će vrlo čvrstu i upornu česticu koju bi mogla razdvojiti samo vrlo velika sila. Takve čestice prvoga reda moći će se pak sjediniti s drugim česticama istoga reda i tako konstituirati manje čvrstu česticu drugoga reda. Tako se mogu dobiti i čestice još viših no manje čvrstih redova. Čestice koje imaju različan raspored točaka, imat će i različna svojstva. Tako čestice različnih supstancija B. razlikuje po različnu rasporedu točaka u čestici. Čestice različnih rasporeda točaka imat će kao cjelina svoju specifičnu krivulju sile, pa će se čestice različnih supstancija različno ponašati jedne prema drugima. Na temelju toga lako se razjašnjuje zašto se čestice neke tvari vezuju odn. ne vezuju uz čestice neke druge tvari. Tako se razjašnjuju i sve kemijske pojave. Prema Boškoviću, toplina, svjetlost i elektricitet jesu fluidi sastavljeni od specifičnih čestica među kojima također djeluje sila (po Boškovićevu zakonu) kao i između čestica obične tvari i čestica tih fluida, pa se tako tumače sve toplinske, svjetlosne i električne pojave. Umjesto rasprostranjenih mehanicističko-korpuskularnih shvaćanja, Boškovićeva dinamičko-atomistička teorija otvorila je, prevladavajući spor I. Newtona i G. W. Leibniza, nove vidike u poimanju zakona mikrokozmosa na koje se desetljeće kasnije nadovezao i I. Kant. Boškovićeva se teorija odrazila u mnogim radovima njegovih suvremenika, primjerice K. Scherffera. P. Maka, L. Biwalda te osobito J. Priestleya. Velik utjecaj imala je na znanstvenike u Engleskoj i Škotskoj početkom XIX st. (J. Robison, J. Leslie, T. Thomson i H. Davy), kao i na M. Faradaya, koji je na njezinim temeljima došao do pojma polja sila, J. C. Maxwella te W. Thomsona (lord Kelvin). Najuspješniju primjenu Boškovićeve teorije na tumačenje gibanja elektrona dao je početkom XX st. J. J. Thomson, preko kojega je ona ušla u suvremenu atomsku fiziku, što je 1958. na međunarodnome skupu o Boškoviću naglasio i W. Heisenberg: »Osobita predodžba da su sile kod malih udaljenosti odbojne, a da kod većih moraju biti privlačne, igra u modernoj atomskoj fizici na različitim mjestima odlučujuću ulogu... Istraživanje atomske jezgre u posljednjih trideset godina uči nas da se također čestice koje izgrađuju atomsku jezgru, protoni i neutroni zajedno drže silom upravo takve vrste.« Među Boškovićevim kritičkim gledištima valja posebno istaknuti njegovo shvaćanje relativnosti u mehanici te kritiku pojma apsolutnog vremena i prostora kojega postajanje ne negira ali tvrdi da o njemu ne možemo ništa znati niti iz opažanja niti apriori te se stoga svi fizikalni zakoni i promjene moraju promatrati samo u relativnom, zvjezdanom, prostoru. Kritički je odbacio vrijednost empirijske doživljajnosti zbilje do koje dolazimo nedostatnom i prividnom senzibilnošću naših osjetila te je razum držao izvorom kritičke spoznaje svijeta. Tim putem nadopunjuju se prirodoznanstvena otkrića s tezama njegove filozofije prirode. U cijelom Boškovićevu izlaganju harmoniraju empirijsko-eksperimentalno induktivno ali i intuitivno iskustvo s refleksijom, no posve oslobođeni bilo kakvog konstruktivizma. Najadekvatnije je njegovu filozofsku vrijednost i značenje izrazio F. Nietzsche rekavši da je njegova filozofija prirode »najveći trijumf nad osjetilima koji je dosada postignut u svijetu« (Jenseits von Gut und Böse, 1895). U istraživanjima s područja astronomije B. je izradio metodu određivanja staza kometa koja je prethodila Olbersovoj. Svoju metodu B. je prilagodio za izračunavanje staze novootkrivene zvijezde za koju je među prvima utvrdio da je novi planet, poslije nazvan Uran, kao i za izračunavanje eliptičnih staza nebeskih tijela kojima se staza ne razlikuje mnogo od parabolične. God. 1756. tiska raspravu o perturbacijama Jupitera i Saturna, temeljeći je na ranijim istraživanjima o odbijanju zraka na sfernom zrcalu. Bavio se mnogo i problemima praktične astronomije, osobito verifikacijom astronomskih instrumenata, provodeći 1766–72. sustavne metode verifikacije, o čemu je opširno pisao u četvrtom svesku svojih Opera pertinentia ad opticam et astronomiam. Optički problemi kojima se zaokupljao bili su u izravnoj vezi s praktičkoastronomskim. U djelu De lumine (1748) preispituje tvrdnju o pravocrtnom širenju svjetlosti te među prvima formulira zakon rasvjete. Poslije se više bavio istraživanjem leća i njihovih pogrešaka koje se javljaju zbog debljine i sfernih svojstava lećâ te različnim lomovima komponenata bijele svjetlosti. Za određivanje i međusobno uspoređivanje refrakcije i disperzije svjetlosti u lećama uporabio je spravu koju je sâm konstruirao i nazvao vitrometar. Geodezijskim pitanjima bavio se od mladosti te već 1739. u posebnoj raspravi pisao o obliku Zemlje, izrazivši sumnju u pravilnost Zemljinih meridijana. Mnogo godina kasnije u djelu De litteraria expeditione piše o ravnoteži tekućine koja rotira oko svoje osi i obliku Zemlje na temelju mjerenja meridijanskih stupnjeva i duljine sekundnog njihala, dokazujući da oblik rotirajuće tekućine mora biti elipsoid spljošten na polovima, a površinu Zemlje definira kao površinu koja je na svakom mjestu okomita na smjer sile teže u njemu. Mjereći meridijanski stupanj, posebnu pozornost obraća pogreškama te u vezi s tim razvija vlastitu teoriju i uvodi pojam minimuma zbroja apsolutnih vrijednosti pogrešaka, postavši tako osnivačem teorije izravnanja pogrešaka; poslije je K. F. Gauss uveo minimum kvadrata pogrešaka. Pisao je također o plimi i oseci te istraživao polarnu svjetlost i vrtložni vjetar. S područja matematike nije objavio mnogo radova i većina ih pripada primijenjenoj matematici. B. dopušta mogućnost postojanja različnih geometrija. Istaknuo je da se Euklidov postulat o usporednicama ne može izvesti iz ostalih temeljnih tvrdnji. Promatrajući neprekinutost geometrijskih objekata i korespondenciju brojeva i točaka pravca, približio se pojmu kontinuuma brojeva, izloživši svoje poglede sustavno u djelu De continuitatis lege (Rim 1754). Raščišćavao je i pitanje beskonačno malih i beskonačno velikih veličina. U sfernu trigonometriju uveo je grafičku metodu za rješavanje trokuta. Izveo je četiri osnovne formule diferencijalne trigonometrije. Svoja sustavna gledišta o matematici izložio je u djelu Elementorum universae matheseos, 1–3 (Rim 1754), gdje u trećem svesku obrazlaže teoriju konika, utemeljenu na sintetičkoj metodi novog tipa kakvu su poslije razvijali matematičari J. V. Poncelet, J. Steiner i A. F. Möbius. Primijenivši matematičke proračune i mehaničke zakone, riješio je problem učvršćenja i popravka nekoliko monumentalnih spomenika evropskoga graditeljstva; osim kupole crkve Sv. Petra u Rimu, i crkvu Sv. Genoveve u Parizu te Dvorsku knjižnicu u Beču. B. se bavio i pitanjima arheologije, osobito istraživanjima rimske vile u Tuskulumu i Augustova obeliska u Rimu. Istraživao je i problem položaja Homerove Troje te zaključio da se ona nalazi više u unutrašnjosti nego se tada mislilo, što su potvrdila i kasnija istraživanja. B. je poznat i kao pisac latinskih prigodnica te autor djela De Solis ac Lunae defectibus, napisana elegantnim latinskim stihovima i posvećena engleskom učenom društvu Royal Society, poslije prevedena u Francuskoj pod naslovom Les éclipses (1779). Bio je član rimskoga literarnog društva Arcadia. Surađivao je u edicijama Acta eruditorum (Leipzig 1740), Memorie sopra la fisica e istoria naturale di diversi valentuomini (Lucca 1744, 1757), Giornale de’ Letterati (1746–50, 1752–53), De Bononiensi Scientiarum et Artium Instituto atque Academia Commentarii (1747, 1757), Philosophical Transactions (Royal Society; 1760, 1777), Mémoires de Mathématique et de Physique présentés a l’Académie Royal des Sciences, par divers Savans et lus dans les Assemblées (Pariz 1760), Journal des Sçavans (1761, 1763), Mémoires... présentés par des Savans étrangers (Pariz 1774). Njegove rasprave bile su uvrštene u djela A. Tacqueta (1745), G. Suaredija (1752), De la Caillea (1757, 1775), I. Newtona (izd. Castiglioni, 1761), A. Lecchija (1765), F. Luinoa (1767), G. Toalda (1770). Djelu C. Nocetija De iride et Aurora boreali (1747) dodao je opširne komentare, a poemi Dubrovčanina B. Staya Philosophiae recentioris ... versibus traditae libri X (I/1755, II/1760) komentare i rasprave o pojedinim fizikalnim pitanjima, dotaknutim u Stayevoj poemi. Iako se u Dubrovnik navratio samo jednom (1747), B. je ostao vezan uz rodni grad cijeloga života obavljajući diplomatske misije za Republiku. Nije zapustio ni materinski hrvatski, o čemu svjedoči korespondencija s braćom Barom i Božom te sestrom Anicom.
DJELA: De maculis solaribus exercitatio astronomica. Romae, Typographia Komarek, 1736. — De Mercurii novissimo infra Solem transitu. Romae, Typis Antonii de Rubeis (1737). — Trigonometriae sphaericae constructio. Romae, Typis Komarek, 1737. — De aurora boreali. Romae, Ex Typographia Antonii de Rubeis (1738). — De novo telescopii usu ad objecta coelestia determinanda. Romae, Ex Typographia Komarek (1739). — De veterum argumentis pro telluris sphaericitate. Romae, Typis Antonii de Rubeis (1739). — Dissertatio de telluris figura. Romae, Typis Antonii de Rubeis (1739). — De Circulis osculatoribus, Dissertatio. Romae, Ex Typographia Komarek, 1740. — De motu corporum projectorum in spatio non resistente. Romae, Typis Antonii de Rubeis (1740). — De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis. Romae, Typis Antonii de Rubeis (1741). — De natura et usu infinitorum & infinite parvorum. Romae, Ex Typographia Komarek (1741). — De annuis fixarum aberrationibus. Romae, Ex Typographia Komarek (1742). — De observationibus astronomicis et quo pertingat earundem certitudo. Romae, Typis Antonii de Rubeis (1742). — Disquisitio in universam astronomiam. Romae, Ex Typographia Komarek (1742). — Parere di tre matematici sopra i danni, che si sono trovati nella cupola di S. Pietro. Venezia 1742. — De motu corporis attracti in centrum immobile viribus decrescentibus in ratione distantiarum reciproca duplicata in spatiis non resistentibus. Romae, Typis Komarek, 1743. — Rifflessioni de’ Padri Tommaso Le Seur, Francesco Jacquier dell’Ordine De’ Minimi, e Ruggiero Giuseppe Boscovich della Compagnia di Gesu, sopra alcune difficolta spettanti i danni, e Risarcimenti della cupola di S. Pietro. (Roma) 1743. — Nova methodus adhibendi phasium observationes in eclipsibus lunaribus ad exercendam geometriam et promovendam astronomiam. Romae, Typis Komarek, 1744. — De cycloide et logistica. Romae, Typis H. Mainardi, 1745. — De viribus vivis dissertatio. Romae, Typis Komarek, 1745. — Trigonometria sphaerica. Romae, Typis Hieronymi Mainardi, 1745. — De cometis. Romae, Ex Typographia Komarek (1746). — Dissertatio de maris aestu. Romae, Ex Typographia Komarek, 1747. — Dissertatio de lumine, 1–2. Romae, Typis Antonii de Rubeis, 1748, 1749², Vindobonae, Typis Ioannis Thomae nob, de Trattnern, 1766³, Graecii, Typis Haeredum Vidmanstadii, 17674. — De determinanda orbita planetae ope catoptricae ex datis vi celeritate & directione motus in dato puneto. Romae, Ex Typographia Komarek, 1749. — Sopra il Turbine che la notte tra gli XI e XII Giugno del MDCCXLIX dannegio una gran parte di Roma. In Roma appresso Nicolo e Marco Pagliarini, 1749 (latinski prijevod – Praguae 1766). — De centrogravitatis. Romae, Ex Typographia Komarek (1751). — Eleinentorum matheseos ad usum studiosae juventutis. Romae, Excudebat Generosus Salomoni, 1752. — De Lunae atmosphaera. Dissertatio. Romae, Ex Typographia Generosi Salomoni, 1753, Lipsiae, Gleditsch, 1754², Vindobonae, Typis Joannis Thomae nob. de Trattnern, 1766³. — De continuitatis lege et eius consectariis pertinentibus ad prima materiae elementa eorumque vires dissertatio. Romae, Ex Typographia Generosi Salomoni, 1754 (prijevod: O zakonu kontinuiteta i njegovim posledicama u odnosu na osnovne elemente materije i njihove sile. Beograd 1975). — Elementorum universae matheseos, 1–3. Romae, Typis Generosi Salomoni, 1754, Venetiis, Apud Antonium Perlini, 1757. — De lege virium in natura existentium. Romae, Typis Joannis Generosi Salomoni (1755). — De lentibus et telescopiis dioptricis dissertatio. Romae, Ex Typographia Antonii de Rubeis, 1755. — De litteraria expeditione per pontificiam ditionem ad dimetiendos duos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam (suautor Ch. Maire). Romae, In Typographia Palladis, 1755. — De inaequalitatibus quas Saturnus et Jupiter sibi mutuo videntur inducere praesertim circa tempus coniunctionis. Romae, Ex Typographia Generosi Salomoni, 1756. — Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium. Viennae Austriae, In officina libraria Kaliwodiana, 1758, 1759², Venetiis, Ex Typographia Remondiniana, 1763³ (usporedni engleski prijevod s latinskim tekstom: A Theory of Natural Philosophy. Chicago—London 1922, isti engleski prijevod bez latinskog originala, Cambridge, Mass. 1966; reprint venecijanskog izd. s hrvatskim prijevodom: Teorija prirodne filozofije. Zagreb 1974). — De Solis ac Lunae defectibus libri V. Londini, Apud Andream Millar et R. et J. Dodsleios, 1760, Venetiis, Typis Antonii Zatta, 1761², Graecii, Typis Haeredum Widmanstadii, 1765³ (francuski prijevod: Les éclipses. Paris 1779). — Scrittura sulli danni osservatti nell’edificio della Biblioteca Cesarea di Vienna, e loro riparazione. (S. l.) 1763. — Memorie sopra il Porti di Rimini. In Pesaro presso Don’nino Ricci, 1765. — Sentimento sulla soliditd della nuova Guglia del Duomo di Milano. (S. l.) 1765. — Dissertationes quinque ad dioptricam pertinentes. Vindobonae, Typis Ioannis Thomae nob. de Trattnern, 1767. — Voyage astronomique et géog’raphique. A Paris, Chez N. M. Tilliard, 1770. — Memorie sulli cannocchiali diottrici. In Milano nella Stamperia di Giuseppe Marelli, 1771. — Journal d’un voyage de Constantinople en Pologne. A Lausanne Chez Franc. Grasset et Comp., 1772 (njemački prijevod – Leipzig 1779). — Sullo sbocco dell’Adige in Mare. Padova 1773. — Riflessioni sulla relazione del Sig. Abate Ximenes appartenente al Progetto di un nuovo Ozzeri nello Stato Luchese. Lucca 1782. — Giornale di un viaggio da Constantinopoli in Polonia dell’Abate R. G. Boscovicsh, con una sua Relazione delle rovine di Troja. Bassano, A spese Remondini di Venezia, 1784. — Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, 1–5. Bassani, Venetiis apud Remondini, 1785. — Sui danni del Porto di Savona, loro cagioni e rimedi. Savona 1892. — Lettere a Giovan Stefano Conti. Firenze 1980.
LIT.: A. Rota: Ragionamento su la teoria fisico-matematica del P. Ruggiero Giuseppe Boscovich. Roma 1763. — A. Radics: Introductio in philosophiam naturalem theoriae P. Rogerii Boscovich e S. J. accomodata. Budae 1765. — O. Zeplichal: Enwurf der Boscovichschen Naturlehre. Breslau 1769. — N. Burkehaueser: Theoria corporis naturalis principiis Boscovichii conformata. Virceburgi 1770. — J. N. Alber: Cogitationes philosophicae de immediato corporum contactu theoriam Cl. Jos. Rog. Boscovichii respicientes. Viennae 1782. — B. Zamagna: Oratio in funere Rogerii Josephi Boscovichii. Rhacusii 1787. — A. Fabroni: Elogio dell’ab. R. Boscovich. Memorie di matematica e fisica della Societa italiana (Verona), 1788. — J. Bajamonti: Elogio del Padre Ruggero Giuseppe Boscovich. Ragusa 1789. — A. Fabroni: Elogi di uomini illustri, 2. Pisa 1789. — A. Ricca: Elogio storico dell’abate Ruggiero Giuseppe Boscovich. Milano 1789. — E. G. Gill: Theoria Boscovichiana vindicata, et defensa ab impugnationibus. Fulginae 1791. — H. Englefield: On the Determination of the Orbits of Comets According to the Methods of Father Boscovich and Mr. De la Place. London 1793. — F. Güssmann: Uber die Berechnung der Kometen-bahnen. Wien 1803. — A. Meneghelli: Lettere del P. Boscovich, pubblicate per le nozze Olivieri-Balbi. Venezia 1811. — P. Bernardi: Elogio dell’abate Boscovich. Venezia 1817. — G. Bizzaro: Elogio all’abate Ruggero Gius. Boscovich. Venezia 1817. — C. Cantu: Ruggero Boscovich. Galleria di Ragusei illustri, 1841, str. 1–12. — D. Vaccolini: Della vita e degli studi di R. Boscovich. Giornale arcadico di Roma, 1842, 92, str. 174–187. — J. Torbar: Boškovićeva elementa materiae napram današnjoj atomistici. Rad JAZU, 1869, 6, str. 20–46. — J. Todhunter: A History of the Mathematical Theories of Attraction and the Figure of the Earth. London 1873, 305–334. — Memorie e documenti per la storia dell’Universita di Pavia e degli uomini piu illustri che v’insegnarono, 2/3. Pavia 1878, 43–59. — F. Evellin: Quid de rebus vel corporeis vel incorporeis senserit Boscovich. Paris 1880. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886. — P. G. Dionisi: Ruggero G. Boscovich nel primo centenario dalla sua morte. Zara 1887. — V. Dvorák: Boškovićev rad na polju fizike. Rad JAZU, 1887–88, 87, 88, 90, str. 470–542. — J. Gelčić: Lettere dell’Ab. R. G. Boscovich alla Republica di Ragusa. Ibid., str. 101–428. — F. Marković: Filosofijski rad Rugjera Boškovića. Ibid., str. 543–716. — F. Rački: Rugjer Josip Bošković. Životopisna crta. Ibid., str. 1–100. — J. Torbar: Roger Bošković i njegov rad na polju astronomije i meteorologije. Ibid., str. 429–469. — Đ. Roknić: O životu i radu Ruđera Boškovića. Nastavnik, 2(1891) 2, str. 137–151. — K. T. Stojanović: Atomistika. Jedan deo iz filosofije Ruđera Josifa Boškovića, uporeden sa sličnim gledištima filosofskim naročito sa modernim pogledima na prirodu materije. Niš 1891. — M. V. Vujić: Viktor Mirabo u izdanju Ruđera Boškovića. Delo, 2(1895) 7, str. 379–388. — K. Stojanović: Ruđer Bošković. Kolo, 1902, IV/3–4, str. 163–168; IV/5, str. 273–276; IV/6, str. 338–342. — Isti: Radovi Ruđera Josifa Boškovića na polju pesničkom, filosofskom i egzaktnim naukama. Beograd 1903. — M. Oster: Roger Joseph Boscovich als Naturphilosoph. Köln 1909. — V. Varićak: Matematički rad Boškovićev. Rad JAZU, 1910, 181, str. 75–208. — B. Cvjetković: Rad R. J. Boškovića na polju atomistike, meteorologije i geodezije. Spomenica Rugjera Josipa Boškovića. Dubrovnik 1911, str. 57–80. — Genealoški podaci o obitelji Rugjera J. Boškovića. Ibid., str. 192. — J. Gjelčić: Per l’epistolario di Ruggiero Giuseppe Boscovich. Ibid., str. 81–110. — M. Marjanović: K 200-godišnjici R. Boškovića. Jug, 1(1911) 6, str. 165–177. — B. Petronijević: Ruđer Josif Bošković. Delo, 16(1911) LIX/2, str. 225–231; LXI/3, str. 430–434. — U. Talija: Boškovićev rad na filozofskom polju. Spomenica Rugjera Josipa Boškovića. Dubrovnik 1911, 23–56. — V. Varićak: Ulomak Boškovićeve korespondencije. Rad JAZU, 1911, 185, str. 243–453. — L. Vojnović: Rukopisi Rugjera Boškovića. Savremenik, 6(1911) 3, str. 145–151. — A. Bazala: Josip Rugjer Bošković. Strossmayer (kalendar), 5(1912) str. 86–91. — V. Varićak: Boškovićeve bilješke o apsolutnom i relativnom kretanju. Rad JAZU, 1912, 190, str. 30–43. — Isti: Drugi ulomak Boškovićeve korespondencije. Ibid., 193, str. 163–338. — Isti: G. V. Schiaparelli o Boškoviću. Ibid., 190, str. 1–29. — B. Petronijević: Ruđer Josif Bošković. La Patrie Serbe (Paris), 2(1918) 5/6, str. 221–226. — B. Truhelka: Geodezija Slovjenskoga juga. Hrvatska njiva, 2(1918) 7, str. 107–109; 8, str. 127–130. — G. Millosevich: R. Boscovich. Dalmazia italiana (Roma), 1919. — B. Petronijević: Les Slaves devant la haute science. Revue Yougoslave (Paris), 2(1920) 5/6, str. 168–198. — B. Truhelka: Sijač ispod Srđa. Jugoslavenska obnova-njiva, 4(1920) 29, str. 608–610. — J. Majcen: Matematički rad Boškovićev, 2. dio. Sectionum conicarum elementa. Rad JAZU, 1921, 225, str. 1–231. — Isti: Boškovićeva »kugla« i »kružnica« u deskriptivnoj geometriji. Nastavni vjesnik, 30(1921–22) str. 45–49. — M. Katić: Kako je glasoviti Ruđero Bošković izliječio nogu. Jugosloven, 1(1922) 3, str. 2–3; 4, str. 2; 7, str. 2; 8, str. 2–3. — D. Nedelkovich: La philosophie naturelle et relativiste de R. J. Boscovich. Paris 1922. — B. Truhelka: Osamnaesto stoljeće o Ruđeru Boškoviću. Jugoslavenska njiva, 6(1922) I/6, str. 440–454. — J. Majcen: Historijska bilješka o izdanjima Boškovićevih radova. Nastavni vjesnik, 31(1922–23) str. 26–28. — L. Čermelj: Boškovićev nauk o materiji, prostoru, času v luči relativnostne teorije. Ljubljana 1923. — B. Petronijević: Život Ruđera Josipa Boškovića. Misao, 6(1924) XV/111–112, str. 1026–1039. — B. Truhelka: O nezbrinutoj prepisci Ruđa Boškovića. Ibid., XIV/103, str. 526–536. — A. Zaninović: Jedno pismo Rugjera Boškovića. Bulićev zbornik. Zagreb—Split 1924, 709–716. — V. Varićak: U povodu državnog izdanja Boškovićeva djela »Theoria philosophiae naturalis«. Rad JAZU, 1925, 230, str. 161–226. — V. Radatović: Nekoliko hrvatskih pisama Rudjera Boškovića sestri Anici. Ibid., 1926, 232, str. 75–91. — V. Varićak: Prilozi za biografiju Ruđa Boškovića. Ibid., 232, str. 55–74; 1928, 234, str. 123–188; 1929, 236, str. 139–221. — B. Truhelka: Le pere Boscovich 1759–1760. Savremenik, 20(1927) 2, str. 49–58; 3, str. 106–118. — D. Nedeljković: Vrednost života i Boškovićev indiferentizam. Južni pregled, 2(1927–28) 7, str. 289–301. — Isti: Djugald Stjuart kao sledbenik Ruđera Boškovića. Život i rad, 1(1928) I/4, str. 254–256. — Isti: Stav Georgija Bečkerečkog u pitanju istine i Boškovićev probabilizam. Novi vidici, 1(1928) 3/4, str. 214–222. — I. Tacconi: Riflessi filosofici nelle dottrine fisiche del P. R. Boscovich. Rivista dalmatica, 10(1928) 2/3, str. 76–83; 4, str. 21–35; 11(1929) 2/3, str. 41–60. — B. Truhelka: Bošković u Parizu enciklopedista 1759–1760. Savremenik, 21(1928) 8/9, str. 334–349; 10, str. 429–438. — Isti: Bošković u Versaju markize Pompadur. Misao, 10(1928) XXVIII/209–210, str. 66–76; XXVIII/211–212, str. 210–218. — Isti: Markiz Mora. Savremenik, 21(1928) 4/5, str. 188–200. — Isti: Prvi uspjeh Bena Staya. Književnik, 1(1928) 9, str. 322–334. — L. Čermelj: Roger Joseph Boscovich als Relativist. Archiv für Geschichte der Mathematik, der Naturwissenschaften und der Technik (Leipzig), 2(1929) 4, str. 424–444. — P. Popović: Ruđer Bošković i Dr. Džonson. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1929, IX/1–2, str. 194. — B. Truhelka: Boškovićeva »vita domestica«. Savremenik, 22(1929) 6, str. 225–240. — Isti: Engleska pisma R. Boškovića. Misao, 11(1929) XXX/225–232, str. 313–347. — Isti: Rudžer Bošković i Domeniko Pasionei. Prilozi za knjižeynost, jezik, istoriju i folklor, 1929, IX1–2, str. 172–193. — M. S. Marković: Ruđer Bošković. Misao, 12(1930) XXXIII/249–256, str. 115–127. — B. Truhelka: Prvi poraz Rudža Boškovića. Ibid., XXXII/245–246, str. 306–325. — Isti: Putovanje R. Boškovića iz Londona za Mletke. Godišnjica Nikole Čupića, 1930, 39, str. 72–108. — H. Bédarida: Amitiés françaises du Pere Boscovich. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru o 70-oj godišnjici života. Dubrovnik 1931, 323–337. — D. Nedeljković: Boškovićeva kritika principa predodređene harmonije i njen značaj. Spomenik SKA, 1931, 72, str. 95–101. — V. Varićak: Nekoliko pisama Boškovićevih. Rad JAZU, 1931, 241, str. 207–228. — S. Hondl: Faraday o Boškovićevoj atomistici. Nastavni vjesnik, 40(1931–32) str. 257–266. — D. Nedeljković: Pristli i Ruđer Bošković. Srpski književni glasnik, 1933, XXXIX/8, str. 589–599. — J. Božitković: Ruđer J. Bošković kao geograf crkvene države. Nova revija, 13(1934) 3/4, str. 278–279. — V. Varićak: Proučavanje života i rada Ruđa Boškovića kod nas. Priroda, 26(1936) 9, str. 281–284. — K. Atanasijević: Povodom stopedesetogodišnjice Ruđera-Josipa Boškovića. Život i rad, 10(1937) XXV/161, str. 143–148. — E. Bianchi: Ruggero Giuseppe Boscovich. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 12(1937) XX/135, str. 82–95. — V. Keillbach: Ruđer Josip Bošković. Njegova jednostavna dinamistička atomistika. Bogoslovska smotra, 25(1937) 2, str. 173–190. — D. Nedeljković: Ruđer Bošković i Anri Poankare. Srpski književni glasnik, 1937, L/5, str. 357–366. — Isti: Ruđer Bošković o spoljašnjem svetu kao rezistenciji. Pregled, 11(1937) XIII/160, str. 213–220. — Isti: Uticaji i značaj Ruđera Boškovića. Letopis Matice srpske, 111(1937) CCCXLVII/3, str. 225–242. — Đ. Nikolić: Rudžer Bošković. Saturn, 3(1937) 1, str. 1–9; 2, str. 33–45. — S. Ristić: Bošković i Farade. Ibid., 10, str. 233–237. — S. Škreb: Osnova Boškovićeve fizike. Hrvatska smotra, 5(1937) 516, str. 273–281. — P. Brunet: Roger Joseph Boscovich. Archeion (Roma), 21(1938) 1/2, str. 102–103. — G. V. Schiaparelli: Sull’attivita del Boscovich quale astronomo in Milano, carteggio con corrispondenti diversi (dall’archivio del R. Osservatorio di Brera a Milano). Milano 1938. — B. Truhelka: Otac Rudže. Zetski glasnik, 10(1938) 7/8, str. 4; 9/10, str. 4; 11/12, str. 4 — J. Zovko: Boškovići u selu Orahovi do. Vrela i prinosi, 1938, 8, str. 74–82. — H. V. Gill: Roger Boscovich, S. J. (1711–1787). Foreruner of Modern Physical Theories. Dublin 1941. — F. Kesterčanek: Ruđer Josip Bošković u portretima i spomenicima. Vrela i prinosi, 1941, 12, str. 1–37. — V. Žardecki: Jedan stav Ruđera Boškovića i osnove teorije kvanta. Glas SKA, 1941, 185, str. 67–82. — M. Čalogović: Faust Vrančić i Ruđer Bošković prvi hrvatski statičari. Vienac, 36(1944) 6110, str. 50–55. — S. Hondl: Boškovićevi računi o gustoći svjetlosti. Glasnik matematičko-fizički i astronomski, 3(1948) 3, str. 193–200. — Isti: Stay i Bošković o apsolutnom gibanju. Ibid., 5(1950) 1, str. 21–32. — Ž. Marković: Ruđe Bošković. Almanah Bošković, 1950, str. 137–191. — Građa za život i rad Ruđera Boškovića, 1–2. Zagreb 1950–1957. — S. Hondl: Boškovićev stalak. Almanah Bošković, 1951, str. 167–171. — Isti: Boškovićev dalekozor s vodom. Ibid., 1952, str. 187–227; Dodatak. Ibid., 1953, str. 81–91. — V. Niče: Bošković i geometrija. Ibid., 1952, str. 228–241. — Đ. Nikolić: Ruđe Bošković, preteča modernih fizičkih teorija. Ibid., 1953, str. 92–111. — Isti: Pomračenje Sunca i Mjeseca. Pesničko delo Ruđe Boškovića. Ibid., 1954, str. 94–129. — A. Truhelka: Uz Boškovićevu biografiju. Boškovići. Ibid., str. 81–93. — S. Hondl: Boškovićev kružni mikrometar. Ibid., 1955, str. 98–123. — Isti: Osvrt na neke izjave Zachove o Boškoviću. Ibid., str. 124–132. — Isti: Bošković i fotometrija. Ibid., 1956, str. 81–108. — Ž. Marković: R. J. Bošković et les mathématiques appliquées. Actes du VIIIe Congres Int. d’Histoire des Sciences, 1956, str. 202–206. — M. D. Grmek: Bolesti Rudžera Boškovića. Almanah Bošković, 1957, str. 81–90. — A. Truhelka: Ruđer Josip Bošković. Zagreb 1957. — L. L. Whyte: Bošković i teorija čestica. Almanah Bošković, 1957, str. 91–94. — S. Dobrzycki: Materialy do biografii Rogera Boškovicia. Kwartalnik historii nauki i techniki (Warszawa), 3(1958) 3, str. 464–468. — D. Nedeljković: Kretanje i relativnost u Boškovićevom »Novom svetu«. Beograd 1958. — Ž. Dadić: Ruđer Bošković i Pariška akademija. Dubrovnik, 4(1958–61) 2, str. 1–5. — Actes du Symposium international R. J. Bošković 1958. Beograd—Zagreb—Ljubljana 1959. — A. M. Godickij-Cvirko: Naučnie idei Rudžera Iosifa Boškoviča. Moskva 1959. — Ž. Marković: O dvjestagodišnjici Boškovićeve Philosophiae naturalis Theoria. Zagreb 1959. — L. L. Whyte: Ruđer Josip Bošković. Almanah Bošković, 1959–60, str. 179–185. — N. Čubranić: Geodetski rad Ruđera Boškovića. Zagreb 1961. — M. D. Grmek: Ruggero Boscovich ed il suo soggiorno a Fermo. Atti della IV. Biennale della Marca e dello Studio Firmano per gli Studi Storici dell’Arte Medica (Fermo), 1961, str. 27–35. — Ž. Marković: R. J. Bošković et la théorie de la figure de la Terre. Paris 1961. — D. Nedeljković: Ruđer Bošković u svome vremenu i danas. Beograd 1961. — Đ. Nikolić: Roger Boscovich et la géodésie moderne. Archives internationales d’Histoire des Sciences (Paris), 1961, 56/57, str. 315–335. — Roger Joseph Boscovich. Studies of his Life and Work. London 1961. — Ž. Dadić: Mlinice u Ravnom i Boškovići. Almanah Bošković; 1961–62, str. 255–258. — S. Hondl: Dvije osebujne Boškovićeve zamisli. Ibid., str. 203–210. — B. Marković: Boškovićev staklomjer-vitrometrum. Ibid., str. 193–202. — Ž. Marković: Boškovićev boravak u Engleskoj godine 1760. Ibid., str. 183–192. — Actes du Symposium international R. J. Bošković 1961. Beograd—Zagreb—Ljubljana 1962. — Ž. Dadić: Boškovićevi radovi o određivanju staze kometa. Rad JAZU, 1962, 325, str. 189–310. — Atti del Convegno internazionale celebrativo del 250° anniversario della nascita di R. G. Boscovich e del 200° anniversario della fondazione dell’Osservatorio di Brera. Milano 1963. — Ž. Dadić: Boškovićev doprinos rješenju problema određivanja staza kometa. Almanah Bošković, 1963, str. 103–115. — E. Kol’man: Rudžer Bošković i problema beskonečnosti. Voprosi istorii estestvoznanija i tehniki (Moskva), 1963, 15, str. 92–95. — D. Nedeljković: Ruđer Bošković o indukciji. Glas SAN, 1963, 255, str. 65–81. — G. Arrighi: Ruggiero Giuseppe Boscovich e Giuseppe Antonio Slop. Studi trentini di scienze storiche (Trento), 43(1964) 3, str. 209–242. — B. Borčić: Karta crkvene države u djelu Ruđera Boškovića »De litteraria expeditione per pontificiam ditionem ad dimetiendos duos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam. Almanah Boišković, 1964–65, str. 185–196. — I. Bošković: Pismo Ruđera Boškovića poljskom kralju Stanislavu Peniatowskom. Ibid., str. 215–219. — Ž. Dadić: Ruđer Bošković i problem određivanja staze Urana. Ibid., str. 197–213. — B. Borčić: Doprinos Ruđera Boškovića konstrukciji geodetskih daljinomjera s dvostrukim slikama. Rad JAZU, 1965, 331, str. 211–236. — Ž. Dadić: Boškovićev kriterij za određivanje vrste staze nebeskog tijela iz zadane sile, brzine i smjera u zadanoj točki i njegov odnos prema drugim kriterijima. Rasprave i građa za povijest nauka, 2(1965) str. 161–170. — Isti: Tumačenja pojave plime i oseke mora u djelima autora s područja Hrvatske. Ibid., str. 87–143. — R. Hahn: The Boscovich Archives at Berkeley. ISIS, 56(1965) 183, str. 70–78. — Ž. Dadić: Boškovićeva istraživanja eliptičnih staza nebeskih tijela. Almanah Bošković, 1966–67, str. 186–202. — E. Stipanić: O linearnom kontinuumu Ruđera Boškovića. Matematički vesnik, 19(1967) str. 277–291. — J. B. Spencer: Boscovich’s Theory and its Relation to Faraday’s Researches: An Analytic Approach. Archive for History of Exact Sciences (Berlin—Heidelberg), 4(1967–68) str. 184–202. — B. Borčić: Spor Bošković–Rochon povodom Boškovićeve rasprave »Mémoire sur un nouveau micrometre et mégametre«. Rad JAZU, 1968, 343, str. 135–192. — Ž. Marković: Ruđe Bošković, 1–2. Zagreb 1968–1969. — R. Olson: The Reception of Boscovich’s Ideas in Scotland. ISIS, 60(1969) 201, str. 91–103. — B. Marini: La nazionalita di Ruggero Boscovich. Roma 1970. — K. Stiegler: On Some Fundamental Geometrical Consequences of the Theoria Philosophiae Naturalis of Rogerius Boscovich. XIIe Congres International d’Histoire des Sciences. Actes 4. Paris 1971, 159–164. — O. B. Šejnin: O dva neobjavljena spisa Ruđera Boškovića iz teorije verovatnoće. Dijalektika, 6(1971) 2, str. 85–93. — Isti: Matematičeskaja obrabotka izmerenij u R. Boškovića. Ibid., 7(1972) 2, str. 75–84. — M. Nenadović: Udeo Ruđera Boškovića u teoriji najmanjih kvadrata. Glas SANU, 1976, 295, str. 25–36. — E. Stipanić: Sur la loi de la continuité de R. Bošković. Dijalektika, 11(1976) 3, str. 5–18. — D. Giorgetti: Una villa romana presso Tusculum: dalle ricerche erudite del’ 700 alle indagini moderne. Atti della Accademia Nazionale dei Lincei (Roma), 102(1977) 31, str. 7–12. — E. Stipanić: Bošković i Njutn. Dijalektika, 12(1977) 3, str. 15–28. — Annales de l’Institut français de Zagreb, 1977–82, br. 3 (broj posvećen R. Boškoviću). — Ž. Dadić: Ruđer Bošković. Dubrovnik, 21(1978) 4, str. 7–36. — G. Slade: Usporedba Boškovićeve filozofije prirode s Descartesovom i Newtonovom. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 4(1978) 7/8, str. 181–224. — B. Šešić: Problem logičkih i dijalektičkih osnova teorije prirodne filozofije Ruđera Boškovića. Dijalektika, 13(1978) 4, str. 91–106. — E. Stipanić: Bošković i Einstein. Ibid., 14(1979) 1/2, str. 151–178. — M. V. Bobetić: Ruđer Josip Bošković osnivač modernog atomizma. Nova et vetera, 30(1980) 2, str. 77–97. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 4. Zagreb 1980, 60. — E. Stipanić: Les notions de probabilité dans quelques reflexions de Bošković dans sa théorie de la philosophie naturelle. Matematički vesnik, 32(1980) str. 245–249. — F. Zenko: Recepcija Boškovićevih ideja na Neoaccademia Zagrabiensis u 18. stoljeću. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 6(1980) 11/12, str. 155–165. — Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, 1. Zagreb 1982, 300–335. — E. Stipanić: Ruđer Bošković. Beograd 1984. — Carteggio Boscovich, estratto da: 1726–1799. Catalogo della corispondenza degli Astronomi di Brera. Milano 1986. — B. Glavičić: Versifikatorska tehnika Ruđera Boškovića. Radovi. Filozofski fakultet – Zadar, 26(1986–87) 26(16) str. 185–203. — Ž. Dadić: Ruđer Bošković. Zagreb 1987. — Filozofija znanosti Ruđera Boškovića. Radovi simpozija Filozofsko-teološkog instituta D. I. Zagreb 1987. — F. Zenko: Boškovićev apsolutni dinamizam i tehno(geno)-organogena znanost. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 13(1987) 25/26, str. 3–29. — K. Čolić: Relevantna literatura o geodetskom radu Josipa Ruđera Boškovića (s bibliografijom). Geodetski list, 42(65)(1988) 10/12, str. 285–297. — B. Franušić: Analiza Boškovićeve rasprave »Notice abrégée de l’Astronomie pour un marin«. Pomorski zbornik, 26(1988) str. 507–520. — S. Kutleša: Građa za bibliografiju Josipa Ruđera Boškovića. Scientia Yugoslavica, 14(1988) 3/4, str. 171–189.
Žarko Dadić (1989)
