BOŽIĆEVIĆ, Matij

BOŽIĆEVIĆ, Matij, notar glagoljaš (Brgulje na Molatu, početkom XVII st. — Veli Lošinj, 11. X 1672). Rodni Molat napustio je još u djetinjstvu i živio na Velom Lošinju, gdje je godinama djelovao kao kapelan, župnik i javni notar naslijedivši strica Ivana Božićevića. Premda svi njegovi notarski spisi nisu sačuvani, skupljeni, izdani i proučeni, a podaci o njegovu životu i djelu ponešto kontradiktorni i različiti, čini se da je bio najplodniji notar među lošinjskim notarima glagoljašima. S njegovim notarskim potpisom, sačuvale su se mnogobrojne isprave i spisi, danas raspršeni u arhivima, pisani hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom, ili u talijanskom prijevodu. Svojih 17/18 notarskih imbrevijatura, datiranih od 1629. do 1635, upisao je i u glagoljski protokol strica Ivana te u njemu nadopunio ili nadopisao i nekoliko stričevih imbrevijatura. Kao vrlo plodan glagoljaški notar B. je, bez dvojbe, imao kasnije i vlastiti notarski protokol, što potvrđuje i nekoliko zaključnih napomena u njegovim sačuvanim ispravama: »Sneta bi ta kopea z protokola popa Matiea Božićevića, nodara puplika«, ili »Od mojih ati virno rekopeah i učinih i podpisah se«. Štoviše, I. Milčetić donosi 1913. vijest, potvrđenu podacima Lošinjanina Ambroza Haračića, da je u Malom Lošinju otkriven Matijev glagoljski protokol. Međutim, kasnijim proučavateljima glagoljaškog notarijata Cresa i Lošinja on je ostao nepoznat. Osim notarskih imbrevijatura i drugih spisa te upisâ u matičnim knjigama Velog Lošinja, Matij je ostavio i jedan zanimljiv povijesni zapis u ritmičkoj prozi iz 1643. Bio je posljednji veliki glagoljaški notar na Cresu i Lošinju za mletačke vladavine na Kvarneru.