BOKANIĆ

BOKANIĆ (Bocanich, Boccanich, Bochanich), graditeljska i klesarska obitelj iz Pučišća na Braču, gdje se spominju od početaka vođenja matica (1566). Nakon prodora Osmanlija u dolinu Neretve i Makarsko primorje, sagradili su, zajedno sa 12 ostalih rodova, obrambenu kulu u Pučišćima, koja je u novije vrijeme pripadala obitelji Lukinović. Članovi obitelji spominju se u XVI i XVII st. kao klesari (»magister« i »lapicida«) u pučiškim kamenolomima. Na temelju plemićkog statusa traže Nikola i Vicko 1664. oslobođenje od sudjelovanja u izgradnji splitskih utvrda. Prvi imenom poznati član obitelji, Grubiša, spominje se 1523. u kupoprodajnom ugovoru, a posljednji značajniji B., Juraj (Zorzi), bio je u drugoj pol. XVIII st. opat u Povljima. Grobnice Bokanića i Radojkovića nalaze se u kapeli Gospe od Batka u Pučišćima. — Anđeo (Anzolo) i njegov brat Pavao rade zajedno 1591. na Braču. Ivan st. radi klesarske poslove u prvim desetljećima XVI st. na Braču i Korčuli zajedno sa sinovima Jerkom st., Nikolom i Petrom. Ivan ml. (Zuane), sin Vickov, spominje se od 1592. Zajedno sa Šimunom i Stjepanom gradi 1602. zvonik župne crkve u Bolu na Braču, a 1620. dovozi iz Pučišća kamen za gradnju katedrale u Hvaru. — Jerko st. (Maestro Hieronimo Bocanich Vechio, Maistro Girolamo), glava obitelji i radionice (? — ?, prije 1603), klesao je 1565. u Splitu neku ploču za Petra Albertija, a 1572. u poslovnom je odnosu s Vickom Augubijem. God. 1573. i 1582. vadi kamen u pučiškim kamenolomima. S majstorom Radojkovićem kleše 1592. na Braču stupove, a 1592–95. zajedno sa sinom → TRIFUNOM radi za obitelj Prodić. Za oltar franjevačke crkve u Zadru otac i sin klešu 1595. ukrasnu skulpturu od čiovskog kamena. Za izgradnju trećeg kata zvonika katedrale Sv. Lovre u Trogiru radi drveni model; na temelju toga modela povjerilo mu je općinsko vijeće ugovorom od 27. V 1597. izgradnju završetka zvonika uz nagradu od 1800 dukata, a kamen bi se imao dovoziti iz Trogira, s Čiova i Drvenika. U tom ostvarenju sudjeluju njegova braća Petar i Nikola, sin Trifun, sinovci Jerko ml. i Ivan te šibenski kamenar Ivan Ožarević Klitanović. Vjerojatno je Jerko umro u vrijeme gradnje, a zvonik je završio Trifun. — Juraj (Zorzi), sin Vickov i brat Ivanov, radio je 1592. na Braču, a 1620. dovozio je građevni materijal za katedralu u Hvaru iz pučiških kamenoloma. — Nikola, sin Ivana st. i brat Jerka st., radio je 1596. na Braču te sudjelovao pri gradnji zvonika u Trogiru. — Petar, sin Ivana st., spominje se 1586. u kamenolomima u Pučišćima, a s bratom Jerkom surađuje u Trogiru. — Stjepan, sin Vickov, lomi kamen u pučiškim kamenolomima 1581. i 1585 ; na Braču kleše 1592. i 1593; 1602. gradi sa Šimunom Bokanićem i bratom Ivanom ml. zvonik župne crkve u Bolu na Braču. God. 1595. zajedno sa zadarskim klesarom Antunom Nikolinim Bilšićem zidao je novo pročelje i zvonik na preslicu na crkvi Gospe od Kaštela u Zadru. — Šimun u pučiškim kamenolomima lomi kamen 1587. i 1625, a s Ivanom ml. i Stjepanom gradi zvonik u Bolu na Braču. — Vicko, Jurjev i Ivanov otac, radi u pučiškim kamenolomima 1575. te kleše na Braču; 1593. navodi se kao mrtav. — Među klesarskim obiteljima u doba zrele renesanse B. je jedna od najvažnijih. Njezini su članovi djelovali na zavičajnom Braču te u Zadru, Trogiru, Splitu, Hvaru, Korčuli i Lastovu. Iako se radovi Bokanićâ odlikuju istančanim osjećajem za arhitekturu i kamenu materiju, ima u njima i elemenata provincijske retardacije, tipičnih za dalmatinsku »bottegu« (K. Prijatelj).