BONAČIĆ CRIVELLARI, Jure (Bonaccich Crivellari, Zorzi), pjesnik (XVIII st.). Živio je sredinom XVIII st., što se zaključuje iz njegovih prigodnica vezanih za uski vremenski raspon od 1756. do 1759. O njemu je poznat jedino podatak da je bio bliži rodak šibenskom biskupu Jeronimu Blažu Bonačiću (1759–1762) iz Milne na Braču. Morao je biti u rodu i sa šibenskom plemićkom obitelji Crivellari, podrijetlom iz Skradina, koje se grb nalazi u crkvi Sv. Dominika u Šibeniku. Dodatak Crivellari prezimenu Bonačić potječe vjerojatno od udaje Giacobine Crivellari za Marka Bonačića. B. se kao pjesnik spominje u rukopisu talijanskih i latinskih tekstova knjižnice franjevaca konventualaca u Šibeniku (pod natpisom Poesie; prema K. Stošiću sv. IX, br. 116) uz jedan prigodan sonet posvećen biskupu Bonačiću u povodu njegova nastupa u Šibeniku. K. Stošić i M. Zorić misle da je i ostalim pjesničkim sastavcima velikim dijelom autor taj zaboravljeni šibenski plemić i stihotvorac. Rukopis sadržava 44 pjesnička teksta od kojih 20 pripada talijanskim pjesnicima onoga vremena (P. Metastasio, G. B. Zappi, D. Florio i dr.). Na dvadesetak papirića zapisani su pitanja i odgovori, na talijanskom i latinskom jeziku, o lutriji, bolestima i zakopanom blagu. U vezi s tim B., osim u Šibeniku, spominje i neka druga mjesta u Dalmaciji (npr. na Hvaru), pa se može pretpostaviti da je i tamo obitavao. Među vjerojatno Bonačićevim pjesmama 16 je prigodnih (posvećene su nekim šibenskim i skradinskim uglednicima), a ima i erotsko-šaljivih pjesama. Svi ti tekstovi »svjedoče o osobi raznolikih preokupacija i prilično bizarnih interesa«, što i nije bilo neobično »za frivolno i praznovjerno XVIII stoljeće« (M. Zorić).
LIT.: K. Stošić: Rukopisni kodeksi samostana sv. Franje u Šibeniku. Croatia sacra, 3(1933) 5, str. 18–61. — M. Zorić: Rukopisi na talijanskom jeziku u Knjižnici franjevaca konventualaca u Šibeniku. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 13–14(1967) str. 344–351.
Nikica Kolumbić (1989)
