BORANIĆ, Vilim, kemičar (Zagreb, 19. IV 1904 — Zagreb, 4. VI 1987). Kemiju diplomirao 1927. na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, te se zaposlio kao asistent u njegovu Institutu za analitičku kemiju. God. 1929–46. radi u Rafineriji nafte u Bosanskom Brodu, 1946–48. u Jugoslavenskom kombinatu za naftu u Zagrebu, a 1948–51. u Generalnoj direkciji za naftu i plin u Beogradu, gdje je predstojnik odjela za unapređenje proizvodnje i generalni inženjer za preradbu nafte. Po ukinuću direkcije radi u Institutu za naftu, a 1953–65. u Republičkom zavodu za planiranje u Zagrebu. Od 1965. do umirovljenja 1972. savjetnik je u Industriji nafte (INA) u Zagrebu. God. 1954–77. honorarni je viši nastavnik pri Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu (prerada nafte i plina). Bavio se istraživanjem preradbe i potrošnje nafte i naftnih derivata te mogućnostima njihove primjene u industriji, osobito u crnoj metalurgiji. Pisao je o primjeni urea-adukta u preradbi nafte, o proizvodnji petrolaksa i olefina u rafineriji nafte u Sisku (Rudarstvo i metalurgija, 1954; Kemija u industriji, 1956; Nafta, 1966–67), o sirovoj nafti i zemnom plinu kao izvorima energije i sirovinama za petrokemikalije, o mikrobiološkoj razgradnji ugljikovodika, te preradbi i potrošnji tekućih i plinovitih goriva (Energija, 1962; Čelik, 1969; Kemija u industriji, 1969; Nafta, 1969). Također se bavio planiranjem i mogućnostima poboljšanja proizvodnje i preradbe nafte u nas, te pitanjima obrazovanja kadrova u naftnoj industriji Hrvatske (Ekonomski pregled, 1955–56; Energetski bilten, 1957; Nafta, 1958, 1961–62, 1965, 1967–68; Energija, 1965–66). Proučavao je zbivanja u svjetskoj naftnoj privredi te odredio mjesto i mogućnosti Jugoslavije u zapadnoevropskoj preradbi i potrošnji nafte i njezinih derivata (Ekonomski pregled, 1969; Nafta, 1953, 1955, 1970). Izradio je niz elaborata, programa i studija iz područja preradbe i potrošnje nafte. Objavio je nekoliko knjiga prijevoda o načinima i problemima preradbe nafte. Od 1955. tajnik je Jugoslavenskoga nacianalnog komiteta svjetskog kongresa za naftu. Bio je jedan od utemeljitelja Znanstvenog savjeta za naftu JAZU, a od 1969. pročelnik njegove Sekcije za preradbu nafte. Godine 1975. imenovan je i počasnim članom tog Savjeta.
DJELA: Osnovi prerade nafte. Beograd 1950. — Tehnologija nafte. Beograd 1950. — The Yugoslav Petroleum Industry. Nafta, 1(1963) poseban broj, str. 1–3. — Neki aspekti koncentracije u svjetskoj industriji nafte (suautor Z. Hill). Zagreb 1968. — Tehnologija nafte (suautori M. A. Aslanov i I. R. Gutman). Zagreb 1968. — Naftni priručnik (suautor S. Badovinac). Zagreb 1970.
Snježana Paušek-Baždar (1989)
