BOTTERI, Ivan Hugo

BOTTERI, Ivan Hugo, internist (Split, 5. VIII 1876 — Zagreb, 17. II 1963). Gimnaziju pohađao u Zadru. Medicinski fakultet završio u Beču 1901. Nakon godine dana provedene u bečkoj internoj klinici, radi od 1902. kao liječnik Pokrajinske bolnice u Zadru, a 1910. postaje primarijus Pokrajinske bolnice u Šibeniku te njezin ravnatelj (od 1915). God. 1922. odlazi u Zagreb i postaje šef odjela za tuberkulozu Bolnice milosrdnih sestara. Habilitirao se na Medicinskom fakultetu 1923, a 1927. postaje honorarni profesor interne propedeutike. Od 1934. do 1936. vodi interni odjel Zakladne bolnice u Zagrebu; 1936. izabran je za redovitog profesora zagrebačkoga Medicinskog fakulteta i predstojnika Interne klinike; na tim dužnostima ostaje do umirovljenja 1951, uz prekid 1943–45, kada je bio uklonjen iz klinike. — B. je jedan od stvaralaca moderne interne medicine u nas. Objavio je više radova iz područja tuberkuloze (Liječnički vjesnik, 1931, 1937), hematologije (Liječnički vjesnik, 1931; Wiener medizinische Wochenschrift, Beč 1933), kardiovaskularne patologije (Wiener klinische Wochenschrift, Beč 1914; Liječnički vjesnik, 1921), gastroenterologije (Liječnički vjesnik, 1936) te dijagnostike i terapije mediteranskih suptropskih bolesti (Wiener klinische Wochenschrift, 1940). Prvi se u nas temeljito i iscrpno bavio proučavanjem ehinokokove bolesti (Medizinische Klinik, München 1937; Liječnički vjesnik, 1938, 1953). God. 1923. priredio je echinantigen – konzerviranu hidatidnu tekućinu iz ehinokokova mjehura, pomoću koje se može testirati alergija na ehinokok (Klinische Wochensehrift, 1922, 1925; Wiener medizinische Wochenschrift, 1934). Prvi je eksperimentalno proučio i opisao anafilaktički šok prouzrokovan echinantigenom. Casoni-Botterijeva reakcija (Liječnički vjesnik, 1929). Sustavno je proučavao i opisao sve pojave senzibilizacije čovjeka ehinokokovim antigenom, prijenos te alergije na drugu osobu i desenzibilizaciju intravenskom aplikacijom istog antigena (Liječnički vjesnik, 1922–23, 1925, 1930; Zeitschrift für die gesamte experimentelle Medizin, Berlin 1922–23, 1925, 1931; Wiener klinische Wochenschrift, 1922, 1925; Wiener medizinische Wochenschrift, 1934). Prvi je eksperimentalno proučio i opisao anafilaktički šok prouzrokovan echinantigenom. Otkrio je latentnu eozinofiliju kao znak postojeće alergije na ehinokokov antigen i pokušao je primijeniti u terapeutske svrhe. Ispitivao je mehanizam prodora ehinokoka u bronhe. Također je izradio kožni dijagnostički test na distomijazu (Liječnički vjesnik, 1935). — Napisao je naš prvi udžbenik interne medicine, bio član uredništva Liječničkog vjesnika (1933–45), predsjednik Internističke sekcije Zbora liječnika Hrvatske te počasni član Zbora.