BRKIĆ, Zvonko

BRKIĆ, Zvonko, politički radnik (Gornja Vrba kod Broda na Savi, danas Slavonski Brod, 18. IX 1912 — Mali Lošinj, 27. VIII 1977). U Slavonskom Brodu završava 6 razreda gimnazije, a srednju tehničku školu u Beogradu, gdje je 1932. primljen u SKOJ, potom se zapošljava u Slavonskoj Požegi i uključuje u napredni radnički pokret. S grupom požeških komunista radi na osnivanju partijske organizacije u Slavonskoj Požegi. Zbog revolucionarnog djelovanja, u siječnju 1936. uhapšen je i odveden u Zagreb, zatim predan Državnom sudu za zaštitu države i osuđen na jednogodišnju robiju te zatvoren u Srijemskoj Mitrovici i Mariboru. Sa skupinom komunista zatočenih u mariborskoj kaznionici sudjelovao je u dvanaestodnevnom štrajku glađu. Nakon izlaska s robije i odsluženja vojnog roka vraća se u Slavonsku Požegu, odakle je policijski protjeran, te odlazi u Osijek, a zatim u Slavonski Brod. Uoči rata sekretar je KK KPJ u Slavonskoj Požegi. Okupacija zemlje zatječe ga u Daruvaru, i tu radi na organizacijskom učvršćenju partijske organizacije, a od sredine 1941. na obnovi partijskih organizacija na području Bilogore i Moslavine, gdje je jedan od organizatora ustanka. Krajem 1941. član je OK KPH za bjelovarski okrug, a od početka 1943. OK KPH za virovitički okrug te ObK KPH za Slavoniju, kojemu krajem 1944. postaje sekretarom. Nakon oslobođenja zemlje obavlja više odgovornih dužnosti: ministar je u vladi NRH, predsjednik Planske komisije NRH, sekretar Kabineta maršala Jugoslavije (1947–49), član CK KPJ od VI kongresa, član Politbiroa CK KPH od 1949. i organizacijski sekretar CK KPH (1950–62). Bio je član sekretarijata Saveznog odbora SSRNJ, 1962–63. predsjednik je IV Sabora, a 1963–67. potpredsjednik Savezne narodne skupštine i zastupnik u Saboru SRH. Zbog bolesti se 1963. povlači iz aktivnog rada, te je do smrti član Savjeta Federacije. Nosilac je Partizanske spomenice 1941, Ordena narodnog heroja, Ordena jugoslavenske zastave s lentom i dr. Narodnim herojem proglašen je 29. XI 1953.