BRUSINA, Branimir (Branko), književni, kazališni i likovni kritičar (Zagreb, 5. I 1876 — Zagreb, 15. V 1954). Sin je Spiridiona, zoologa. Osnovnu školu, gimnaziju i pravo završio u Zagrebu, gdje je zatim financijski činovnik. Javio se kazališnom kritikom 1897. u Hrvatskoj domovini. Pisao je prikaze o domaćim i stranim piscima (V. Vidrić, I. i J. Kozarac, D. Demeter, G. Byron, H. Bahr, L. N. Tolstoj, M. Twain), kazališne i likovne kritike te pripovijetke. Posebno je objelodanio dvije veće studije (o Đ. Deželiću i A. Fijanu), a članke je objavio u publikacijama Prosvjeta (Zagreb 1898, 1899, 1906, 1909–11), Hrvatski koledar (1900), Bog i Hrvati (1901), Veliki Ćiril-Metodski koledar (1909). Prozne radove potpisivao je pseudonimom Vladoje Brankov, a kritike Z. B. Zadarski i B., Br.
DJELA: Gjuro Stj. Deželić. Zagreb 1906. — Andrija Fijan. Zagreb 1911.
Dunja Detoni-Dujmić (1989)
