CHYTIL, Velimir, lutkarski redatelj (Koprivnica, 21. VII 1925). Osnovnu i srednju školu završio u Varaždinu. God. 1945. upisuje veterinu, zatim prelazi na studij povijes(i umjetnosti i etnologije, a kao već izgrađena umjetnička ličnost diplomirao režiju lutkarstva i tehnologiju izrade lutke na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Pragu 1970. Od 1948. Član Zagrebačkoga kazališta lutaka. Uz kraći prekid (1955–58. Zagrebačko dramsko kazalište) cjelokupni radni vijek posvećuje lutkarstvu. Sudionikom je više razdoblja lutkarstva: tzv. poetičkog, soc–realističkog, eksperimentalnog te razdoblja stilizacije, obilježenoga redateljem i pojedinačnim glumačkim ostvarenjima. Isprva glumac–lutkar (P. Mérimée, Iskušenje svetog Antuna; C. Cui, Ivanuška; A. Šenoa, Postolar i vrag); zatim se prvi u Zagrebu javlja kao živi glumac u lutkarskoj predstavi Veli Jože (V. Nazor). Režirati počinje 1951 (J. Bukša, Pospanko i zmaj) te je postavio nekoliko predstava koje su ušle u povijest jugoslavenskog lutkarstva (J. Malik, Loptica Hopsica; H. B. Stowe, Čiča Tomina koliba; H. C. Andersen, Ružno pače). Zalagao se za lutku živa pokreta popraćenu psihoioški intoniranim glasom. Kao lutkar surađuje u TV programima te nastupa u domaćim i stranim filmovima. Predavao na tečajevima o lutkarstvu i pisao o toj temi u časopisu Umjetnost i dijete.
LIT.: N. Frndić: Glumci, koji se ne vide. Narodni list, 8(1952) 13. III. — M. Majdak: Tri Ane. Film, 10(1960) 2, str. 2. — B. Donat: Bezgranična dječja radost. Telegram, 8(1967) 17. III. — M. Grgičević: U Rabuzinovu dekoru. Večernji list, 9(1967) 24. III. — S. Vučićević: Čovjek i svijet lutaka. Oko; 1(1973) 1. VIII. — D. Foretić: Lijepo »Ružno pače«. Vjesnik, 43(1982) 18. XI. — B. Vukšić: Lutke i njihov otac. Večernji list, 27(1983) 7–8. V. — D. Badun: Kolektivna radost igre. Glas Slavonije, 44(1987) 12. II.
Antonija Bogner Šaban (1989)
