CIGALLO, Hugo

CIGALLO, Hugo (Cigala, Cicade de Scuria), dubrovački nadbiskup (Genova, prva pol. XIV st. — Italija, nakon 1371). Sin Grgura, genoveškog vojvode. Stupio u Benediktinski red i bio član montekasinske kongregacije. Biskupom na Rhodosu (episcopus Colocensis; Kolossa) imenovan je 20. VI 1351, a nadbiskupom dubrovačkim imenovao ga je papa Inocent VI 1361. poslije misije legata Teodora, koga je dubrovački Senat poslao u Avignon s izvješćem o borbi za upražnjeno mjesto i molbom da nakon Iiije de Saracha imenuje nadbiskupa. Papa je Cigala obvezao da izmiri dugove za zajedničke potrebe crkve u iznosu 200 florina, koje je C. isplatio 1364. Egidiju, papinu legatu za Dalmaciju. Pri određivanju tributa poveo se proces da li Bosanska biskupija pripada Dubrovniku ili Kaločkoj nadbiskupiji, čemu je bio skloniji hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Spor je riješen uvidom u tzv. Tabulae Romanae, u kojima su Bosanska, kao i Budvanska i Risanska biskupija, sufraganske biskupije Dubrovnika. C. se bio sukobio s redovnicima Sv. Marije na Lokrumu i upravom grada, a spor je 1365. po nalogu Urbana V riješio kotorski biskup Dujam. God. 1367. prisustvovao je Saboru u Budimu (Comitia Budensia), koga je sazvao kralj Ludovik I. God. 1369. dobio je od pape Urbana V pismo u kojemu njega i splitskog nadbiskupa opominje da na području svojih biskupija ne primaju »bosanske heretike«, koji tamo dolaze radi trgovine i »puku nameću svoju herezu«. Papa traži od njega da svima, koji ne poslušaju zaprijeti izopćenjem. C. se 1370. odrekao biskupije, ali je zadržao naslov dubrovačkog nadbiskupa, kako se vidi iz povelje Ludovika I kojom potvrđuje prava opatiji Pécs-varadinskoj, na kojoj se među uglednicima navodi i njegovo ime. Urban V imenovao ga je 1370. biskupom u Ostuniju u Italiji, gdje je vjerojatno i umro.