CIPIKO, Petar (Caecius, Caepius, Capins, Capitonius, Cepionius, Cippico, Cippicus), epigrafičar, soprakomit (Trogir, druga pol. XIV st. — Trogir, 1440) iz trogirske plemićke obitelji. Prvi se put oženio Pelegrinom Cega, te tako stekao feudalni posjed selo Radošić iza planine Kozjak. Njegov sin iz prvog braka bio je i humanist Koriolan. Druga mu je žena bila mletačka plemkinja Poliksena Nani. Kada se Mletačka Republika sukobila s plemićkom obitelji Visconti u Italiji, zatražila je dukalom od 4. IV 1431. od Trogirana da naoružaju jednu galiju. Veliko vijeće Trogira odredilo je 12. travnja iste god. Petra za soprakomita te galije. Iz dukale od 11. VI 1493. saznaje se da se on borio u vojsci Petra Loredana kod Genove, kad su Mlečani pobijedili Genovežane kod San Fruttuosa. Dužd Francesco Foscari naredio je trogirskom Velikom vijeću da Petra nagradi sa 500 dukata. Petar se 7. IV 1436. spominje kao svjedok u Zadru. — Kao humanist i epigrafičar, prvi na našoj obali, prijateljevao je i surađivao sa zadarskim humanistom Jurjem Benjom, prepisivačem rukopisa i zadarskih epigrafičkih spomenika, koji mu je 1. II 1435. poslao kodeks s rukopisom De viris illustribus (Georgius Begna excripsit suo optimo et amantissimo amico Petro Cepioni Tragurino. Jadere MCCCCXXXIIII, kl. fbr.). Taj kodeks, koji T. Mommsen naziva Codex Tragurinus, poslije se neprestano proširivao, pa se, osim Benjina rukopisa, u njemu nalaze i prijepisi nekih pisama, ekscerpti iz Ptolomeja Aleksandrinca te zbirka natpisa iz Splita, Solina, Trogira, Zadra, Osora, Ancone, Fana, Riminija i dr. Rukopis je imao 167 stanica i bio uvezan u drvo i kožu. Prvi dio rukopisa od 37 stranica bez sumnje je Benjin, a druga je ruka taj rukopis stalno nadopunjavala. Da je to bio Petar, može se zaključiti iz postile natpisa iz Osora, koji je prepisao 1440. Neki su (V. Cian) bez uvjerljivijih dokaza pomišljali da je to ispisao Bernardo Bembo, kod koga se rukopis nalazio 1457. Vjerojatno mu ga je dao Petrov sin Koriolan za svog boravka u Padovi. Danas se čuva u Biblioteci Nazionale Marciana u Veneciji (sign. Lat. cl. XI, n. 124, colloc. 4044). Petrovo se zanimanje za epigrafiku dovodi u vezu s njegovim putovanjima. Petar i J. Benja bili su u vezi s talijanskim humanistom i epigrafičarem Ciriacom d’Ancona (Ciriaco di Filippo Pizzicolli), koji se s njima i sastao 1435. za svoga boravka u Trogiru, odnosno u Zadru. Za neke natpise, koje je on sakupio izričito se kaže da su »ex Petro Caecio« (Mommsen). Da je bio humanistički obrazovan, svjedoči i kodeks u biblioteci Bodleiana u Oxfordu, rukopis folio-formata na pergameni, pisan Petrovom rukom 1438, a u njemu su Ciceronove Filipike, Prvi govor protiv Katiline i Topica. U Trogiru se našao i tekst Juvenalovih Satira s potpisom Petra, a u Arhivu stolne crkve Sv. Ivana (sign. M. 181) jedan kodeks s pet višebojnih minijatura, koji je Petar prepisao 1436 (na fol. 21v stoji: »Petrus Cepio absolvi hunc libellum ... Pridie kal. Dec. 1436«), a sadržava odlomke latinskih prijevoda tekstova Plutarha, Lukijana i Platona, zatim Ciceronove Partitiones oratoriae, Epistolarum ad Quintum fratrem liber I i dr. Vrlo je vjerojatno da je i glasoviti odlomak Petronijevih Satira, tzv. Trimalhionova gozba, koji je Marin Statilić (Statileo) 1644. našao u knjižnici obitelji Cipiko u Trogiru, prepisan Petrovom rukom, kako to po sličnosti rukopisa pretpostavlja A.. Lubin (bilješka uz rkp. M 181 u Arhivu stolne crkve Sv. Ivana u Trogiru). Rukopis s prijepisom Trimalhionove gozbe nalazi se danas u Bibliotheque nationale u Parizu (Codex Traguriensis, Parisinus 7989 saec XV). — Petar je tipičan predstavnik novog vremena, ratnik i epigrafičar, čovjek od pera i akcije, što dokazuje visoku razinu humanističkog Trogira već u prvoj pol. XV st.
LIT.: T. Mommsen: Corpus inscriptionum latinarum, III/1. Berolini 1873, 271–272, 357. — D. S. Karaman: Coriolano Cippico di Trau. Annuario dalmatico, 1(1884) str. 172–174. — Š. Ljubić: O napretku arkeologičke znanosti u našoj hrvatskoj zemlji. Rad JAZU, 1885, 80, str. 148–149. — V. Cian: Per Bernardo Bembo. Ciiornale storlco della lefteratura italiana, 1898, 31, str. 71. — K. Šegvić: Marco Marulo Pecinić (1450–1524). Bullettino di archeologia e storia dalmata, 24(1901) 10/11, Pr., str. 5. — F. Bulić: Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij. Zbornik Matice hrvatske. Zagreb 1925, 95. — E. Zuliani: Inizio di una fioritura umanistica in Dalmazia. La Rivista dalmatica, 9(1926–27) 11, str. 60. — A. Bacotich: Un carme consolatorio di Marcantonio Sabellico a Coriolano Cippico di Trau (1492). Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 6 (1931) XII/69, str. 421, 423. — G. Praga: Indagini e studi sull’umanesimo in Dalmazia: Il codice marciano di Giorgio Begna e Pietro Cippico. Ibid., 7(1932) XIII/77, str. 211–218. — Isti: Ciriaco de’ Pizzicolli e Marino Resti. Ibid., XIII/78, str. 263, 266. — A. Cronia: L’umanesimo nelle letterature slave. Bologna 1948, 22. — M. Marković: Trogirski rukopis Cicerona. Živa antika, 3(1953) str. 145–158. — I. N. Goleniščev-Kutuzov: Italijanskoe vozroždenie i slavjanskie literatury XV–XVI vekov. Moskva 1963, 33–34; 1. Milano 1973. — M. Franičević: Čakavski pjesnici renesanse. Zagreb 1969. — V. Gortan: Ivan Lučić i trogirski kodeks Petronijev. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 6(1969) str. 109–114. — P. Andreis: Povijest grada Trogira, 1. Split 1977, 168. — V. Gligo: Koriolan Cipiko (u: Cipiko, O azijskom ratu. Split 1977, 17–18). — E. Marin: Od antike do Marulića. Živa antika, 27(1977) str. 214. — N. Kolumbić: Hrvatska književnost od humanizma do manirizma. Zagreb 1980.
Vedran Gligo (1989)
