CIVALELLI, Grgur

traži dalje ...

CIVALELLI, Grgur (Civaleli, Civalella, Civalieli, Civalelić), skradinski biskup (Zadar, 1645 — Šibenik, 8. XI 1713). Podrijetlom iz zadarske patricijske obitelji. Doktor obaju prava. God. 1680. sudjeluje u radu sinode koju je sazvao zadarski nadbiskup Parzago. Kao primicer zadarskog Kaptola i generalni provikar zadarskog nadbiskupa sudjelovao je 4. V 1681. u Trogiru u svečanom prijenosu tijela blaženag Ivana Orsinija, trogirskog biskupa. Pobjedom Mlečana nad Turcima 1684. bila je moguća obnova crkvene hijerarhije u oslobođenim krajevima, te su pape Aleksandar VIII i Inocent XII dali pravo mletačkom Senatu da popuni prazna mjesta u biskupijama. Senat je izabrao za skradinskog biskupa Civalellija, Inocent XII ga je 19. XII 1698. potvrdio, a 23. III 1699. posvetio ga je mletački patrijarh Giovanni Badoer. Upravu Biskupije preuzeo je 1700. Prva mu je briga bila vratiti nekadašnja dobra Skradinske biskupije. Zauzimao se oko priprema za gradnju katedrale, obnovu kaptola i klera i organizaciju župa, a uz pomoć Senata nabavio je crkveni namještaj i drugi inventar te dobio biskupsku kuću. Ti planovi i poslovi nabrojeni su u kurijalnom dekretu od 6. V 1711. Obnovio je suradnju s visovačkim franjevcima. Pokušao je 1708. proširiti granice Biskupije na Drniš i Knin; ali je naišao na odlučno protivljenje Senata. Za njegova biskupovanja obnovljena je predturska skradinska općina novom vlasteoskom, a skradinsko općinsko vijeće bilo je jedino u mletačkoj Dalmaciji koje je imalo u svom sastavu Morlake pravoslavne vjere. Pokopan je u Šibeniku, a posmrtni ostaci, po njegovoj želji, preneseni su 1716. u obiteljsku grobnicu u Banj na Pašmanu. P Kolendić misli da je »vjerojatno ... pri njegovoj smrti imalo primjetnu ulogu i službeno sredstvo Republike – otrov«. — Izgubljen je Civalellijev rukopis Distinta relatione esistente dell’antico Regno Dalmatico iz 1708. Spominju ga Š. Ljubić, C. F. Bianchi i dr. Farlati ga ne spominje, a jedino F. Carrara donosi cjelovit naslov rukopisa, što, možda, upućuje na to da ga je imao pred sobom.

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 29–31. — F. Carrara: Chiesa di Spalato un tempo Salonitana. Trieste 1844, 76–77. — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 85–86. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, 216–217. — S. Zlatović: Franovci države presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. Zagreb 1888, 178. — J. Kavanjin: Poviest vandelska. Zagreb 1913, 93. — P. Kolendič: Fra Pavao Posilović i njegovo Nasljađenje. Rad JAZU, 1915, 206, str. 179–180. — J. Grgić: Obnova vlasteoske općine u Skradinu 1705. godine. Zadarska revija, 7(1958) 2, str. 148–155. — K. Čvrljak: Otrov za trojicu biskupa. Šibenski list, 27(1988)1320, str. 11.
 
Krešimir Čvrljak (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

K. Čvrljak: CIVALELLI, Grgur. Hrvatski biografski leksikon (1983–2026), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 27.7.2026. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/civalelli-grgur>.