COLONNA, Josip (Beppe), slikar, kipar i arhitekt (Dubrovnik, 9. V 1911). Potječe iz klesarske obitelji. Umjetničku školu završio u Firenci, studirao slikarstvo i kiparstvo u Carrari (prof. A. Dazzi i Pollini), diplomirao arhitekturu na Sveučilištu u Veneciji. U međuvremenu, najviše za ljetnih raspusta 1935–40, sudjeluje pri likovnim domjencima u kući slikara i likovnog kritičara K. Strajnića u Dubrovniku. Do otprilike 1951. živi uglavnom u Veneciji, potom u Napulju. — U početnoj fazi slikarskog rada, uoči II svjetskog rata, C. pripada krugu naprednih, socijalistički usmjerenih umjetnika u Veneciji (G. Santomaso, A. Viani i dr.), s kojima u poratnim godinama zajednički izlaže u Veneciji i Padovi (1946–47). Na ekspresionistički način, služeći se mnogo akvarelom i kombiniranom tehnikom, radi aktove, krajolike i mrtve prirode (Ženski akt, 1938; Mrtva priroda, 1940; Tvornički dimnjaci, 1946). Preselivši se u Napulj, pedesetih godina posvećuje se arhitekturi; u to vrijeme slika i crta samo za sebe. Serijom Razdiranja (Lacerazioni) reagira na civilizacijske srazove i nasilja nad čovjekom u suvremenom svijetu. U okviru takve tematike nastaju djela u kojima se približio iskustvima akcijskog slikarstva i minimalne umjetnosti (Tragovi u svemiru, 1956; Jedan dan svjetlosti, 1958; Pisma iz tamnice, 1970). Bavi se grafikom (niz bakropisa). Izlagao na mnogim skupnim izložbama, a samostalno u Veneciji (1946, 1951, 1970), Padovi (1947, 1949, 1971–72), Trstu (1948–49), Dubrovniku (1961, 1980) i Milanu (1979).
LIT.: A. Karaman i C. Munari: Josip Colonna (predgovor katalogu izložbe). Dubrovnik 1980. — G. Gamulin: Hrvatsko slikarstvo XX stoljeća, 2. Zagreb 1988.
Antun Karaman (1989)
