CONTISTA, Pero (Contisti, Kontisti), pjesnik (Dubrovnik, 11. III 1673 — Dubrovnik, 25. II 1720). Školovao se u Budislavićevu kolegiju u Dubrovniku. Bio je član Akademije »od šturaka« i njezin prvi prisjednik, uz dramatičara A. Gleđevića. To literarno društvo, osnovano u vrijeme književnih neslaganja u Dubrovniku, kasnije je nazvano i »Accademia degli Invidiati«. Od njegova književnoga rada nije se ništa sačuvalo. Sve što se do sada o Perovu pjesnikovanju zna temelji se na tekstu dijaloga u dubrovačkoj preradbi Moliereova Mizantropa (At prvi, šena druga) nastaloj nakon 1720: »... zašto će se poć stavit u končet (cijenu) od jednog smiješna poete i diventat (bit) ko Pero Contista ... paraš uskrsnuo drugi Pero Contista, samo da je rima, a nije skladna versa vragutoga«. Iz toga se može zaključiti da je Contista bio vjerojatno prigodničarski pjesnik, ali slab stihotvorac, o kojem se pričalo s podsmijehom, što upućuje na vrijeme kad se izgrađivao kritičkiji odnos spram pjesničkoga stvaranja.
LIT.: P. Kolendić i A. Vučetić: Akademija »Dangubijeh« (Otiosorum) i njen rad oko jednog riječnika u Dubrovniku. Srđ, 5(1906) 14, str. 682. — T. Matić: Molierove komedije u Dubrovniku. Rad JAZU, 1906, 166, str. 98. — D. Prohaska: Ignjat Đorđić i Antun Kanižlić. Studija o baroku u našoj književnosti. Ibid., 1909, 178, str. 187–188. — M. Deanović: Odrazi talijanske akademije »degli Arcadi« preko Jadrana. Ibid., 1933, 248, str. 47, 57. — M. Pantić: Dubrovački pesnik Antun Gleđević. Glas SAN, 1960, 240, str. 84–85. — M. Kombol: Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda. Zagreb 1961 2. — T. Matić: Iz hrvatske književne baštine. Zagreb—Slavonska Požega 1970. — M. Deanović: Dubrovačke preradbe Moliereovih komedija, 1. Stari pisci hrvatski, 36. Zagreb 1972, 16–17, 371. — M. Pantić: Iz književne prošlosti. Studije i ogledi. Beograd 1978, 364–366.
Miljenko Foretić (1989)
