DABČEVIĆ-KUČAR, Savka

DABČEVIĆ-KUČAR, Savka, političar i ekonomist (Korčula, 6. XII. 1923). Gimnaziju završila 1941. u Splitu. Od 1942. sudionik antifašističkog pokreta, od 1943. u partizanima te član KPJ i KPH. God. 1944. bila rukovoditelj u logoru jugoslavenskih izbjeglica u El Shattu. Od 1946. studira na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, 1948. specijalizira se na lenjingradskom fakultetu za financije, ali se zbog rezolucije Informbiroa vraća u Zagreb, gdje je diplomirala ekonomiju 1949. Bila izabrana za asistenta pri katedri političke ekonomije 1950. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1955. doktorirala temom John Maynard Keynes – teoretičar državnog kapitalizma. God. 1965. izabrana je za redovitog profesora političke ekonomije na Ekonomskom fakultetu. God. 1961. kao stipendist Fordove fondacije specijalizirala se iz područja gospodarskog razvoja i regionalnog planiranja u SAD i Francuskoj, a 1962. bila je voditeljem i predavačem na postdiplomskom studiju Ekonomika komune. — God. 1959. bila je izabrana u CK SKH, a 1963, nakon djelovanja u grupi za pripremu reforme gospodarskog sustava, postala je članicom IK CK SKH i 1966. jedan od njegovih sekretara. Na VIII. kongresu 1964. izabrana je za člana CK SKJ, a na IX. kongresu 1969. postala je članom Predsjedništva CK SKJ. Od 1967. do 1968. bila je predsjednica IV SRH, a od 1969. do 1971. predsjednica CK SKH. Na toj funkciji bila je jedan od nosilaca demokratizacije gospodarskog i političkog života u SFRJ. Pri tome je zastupala liberalizaciju i širenje demokracije unutar jednopartijskog sustava, slobodnije djelovanje ekonomskih zakona, istupajući napose protiv centralizma i administriranja u gospodarstvu te unitarizma zagovarajući ravnopravan položaj Hrvatske u Jugoslaviji. Ta je politika prekinuta 21. sjednicom Predsjedništva CK SKJ u Karađorđevu na početku prosinca 1971, nakon koje je bila prisiljena podnijeti ostavku na funkciju predsjednice CK SKH. U travnju 1972. isključena je iz SKH. Nakon prisilnog napuštanja nastavno-pedagoškog rada na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i zabrane svakoga javnog djelovanja, tijekom 1972. imenovana je za savjetnicu u Sekretarijatu za financije, ali je 1974. umirovljena na osobni zahtjev. Na početku 1990. ponovno ulazi u politički život, pristupivši kao izvanstranačka osoba Koaliciji narodnog sporazuma. Po izborima osniva Hrvatsku narodnu stranku u kojoj je izabrana za predsjednicu. — Značajan prinos ekonomskoj teoriji, literaturi i praksi dala je u razdoblju od 1951. do 1971, uvrstivši se među istaknute ekonomske pisce brojnih knjiga i monografija, studija i rasprava te znanstveno-stručnih članaka iz područja političke ekonomije objavljenih u periodičnim publikacijama Naprijed (1950, 1961), Ekonomski pregled (1951, 1953, 1963), Zbornik radova Sveučilišta u Zagrebu (1958), Naše teme (1960), Ekonomist (1963–64) i Socijalizam (1966). Napisala je više udžbenika i priručnika iz područja političke ekonomije za ekonomske škole i fakultete. Autor je i suautor skripata Politička ekonomija (Zagreb 1951, 19672), Skripta za stručne ispite državnih službenika (Zagreb 1951), Politička ekonomija kapitalizma (Zagreb 1960) i Politička ekonomija socijalizma (Zagreb 1963). Dobila je Nagradu »Mijo Mirković« (1964) i Nagradu »Božidar Adžija« (1966).